COCA COLE LISTE
Piše: Bećir Vuković
Ako su izbori dobro organizovani, glasanje nije ni potrebno, učio je čika Staljin.
Ali, ni Staljin ne bi aminovao da šef tajne policije bude nosilac neke liste. Prije bi ga poslao u kamenolom. Još da taj šef tajne policije imenuje partiju demohrišćanskom. Međutim, u Crnoj Gori sve je na prođu.
Više se Rusija ne miješa u ovdašnje izbore, ali sad se, otprilike, ozbiljno umiješala Južna Koreja…
Šta je, sem na papiru, donijela nezavisnost državi Crnoj Gori. Je li joj donijela suverenitet.
Ma, ne, to i tice u gori znaju, na zemnom šaru postoji tek nekoliko suverenih država, odnosno, imperija, koje, opet, zavise od mnogo čega, i sami možete početi sa nabrajanjem. I Amerika, i Rusija, i Kina od nečega i nekoga zavise…
U stvari, i te nekolike imperije zavise jedna od druge, i to bi trebalo da znaju iste tičice u gaju zelenome.
Poraz jedne imperije apsolutni je poraz druge imperije. Zato su u opciji samo političke pobjede i porazi, a ne vojni…
Politika ima podosta iracionalnog u sebi. Proizilazi da i narod ima ponešto iracionalno u sebi. Besprekidne kritike srpskih političkih elita od Banja Luke do Beograda, i ovamo do Podgorice, osnova su problema srpskog naroda uopšte. Među kritičarima ima klipova svakog hibrida, komunističkog otpada, i odavno uvezanih u razne udbe i službe. I klepetala, i šta god da uradite, ne možete čisti izaći. Zato je naradni mudrac i rekao da je, pokatkad, narod gori i od vlasti…
(Vidio me jad ako znam kako bih, ali tako ne bih, govorio je jedan, a onda su svi zagraktali, i prihvatili. Postoji moguće objašnjenje: radi se o mješavini iracionalnog i mentalitetskog…)
Muti se na sve strane, kako na globalnom nivou, tako i na regionalnom. U cijelom balkanskom getu kasni proljeće. Sa druge strane nudi se ideja Otvoreni Balkan, pa hajde, izvadi ruku iz džepa i zaokruži kako treba…
U Crnoj Gori zakazani su vanredni parlamentarni izbori, a kad su izbori vanredni, ne može se reći da još ponešto nije vanredno.
U Srbiji, otprilike, neće biti razgovora između vlasti i opozicije koju predvodi čak i vremešna glumica sa dubokim šlicem i šeširom od slame. A kad nema razgovora, neće biti ni neredovnih izbora. I kad bi bilo kakvih razgovora, bojati se da bi bili copy razgovora između Beograda i Brisela. Ili Beograda i Prištine, svejedno.
(Gde su sada svi oni šetači beograskim ulicama od prošlih petaka i subota da protestuju radi nasilja na Kosovu…)
U Crnoj Gori takođe približavmo se nekom famoznom pragu. Kako tako 11. juna prekoračićemo preko praga. Onda, čeka nas i drugi korak i prag, to jeste popis. Naravno, i na izbore i na popis idemo sa neočišćenim biračkim spiskom u kojem ima i onih koji su i svijetom i državom minuli…
(Moglo bi se reći da su Crnogorci, još od turskog vakta, u praksu uveli posebnu vrstu nekropolitike…)
Sve što pričam o pragovima i koracima, pričam iz pozicije prosječnog Srbina. I taj prosječni Srbni, ne bi smio da luta i skreće s puta, da se zagovara po borovnjacima i katunima…
Zašto bi ispitivali ono što uopšte nikad nije bilo – provjereno – a imate – provjerenog – kandidata Milana Kneževića, odnosno, sasvim provjerenu listu „Za budućnost Crne Gore“. Zašto, vazda, samo Srbi, rasipaju glasove ko zrna oko vodenice.
Zašto bi komplikovali, a stvar je sasvim prosta. Aktualni srpski političari u Crnoj Gori, nigdje i nikad nisu zakasnili ni koraka, niti išta izdali. A prošli su kroz torture i policijske špalire, kroz suzavce, marice, i lisice, mnogi su i danas s one strane brave, i gledaju kroz tamničke prozore.
I posle rušenja diktatora – dominantno od te političke grupacije – zašto joj ne dati puno povjerenje. Nije trenutak za – eksperimentisanje – nego za – realizovanje – plana koji nije od juče.
Ili, makar, potvrditi rezultat predsjedničkog kandidata Andrije Mandića. Ukoliko se ne potvrdi Mandićev rezultat, znači, da smo ostali u raskoraku. A na putu ka zadatom cilju, ne smijemo se ni osvrtati, niti ostajati u raskoraku. Ako ostanemo u raskoraku, znači da ćemo poprikasniti.
Cinično zvuči da su mnogi i mnogi istorijski udesi samo retrospektivno predvidivi. Koliko je bilo partija i partijica sa kojima se nije mogla ni nazreti budućnost. Baš od vas, pojedinca, zavisi hoće li država biti poput zadruge, ili će biti prava država.
(Zato se staromodni tipovi poput mene strogo drže nacionalnih partija. I juče, i – sada – i sjutra…)
Na kraju i jedno nezaobilazno pitanje: hoće li i u Šavniku 11. juna biti kakvog glasanja. Ako hoće, ne berem brigu. Kad bi i u drugim mjestima Crne Gore glasali kao u Šavniku, Crna Gora bi i stvarno bila nezavisna i suverena država.
Možda i kod naroda jednom proradi savjest, i jednom nagradi one koji su istinski zaslužili nagradu. I to baš 11. juna.
(Više od pola izbornih listi kao da su autorizovali menadžeri Coca Cole…)
Zaokružite broj (14)