Četiri su godine otkako su građani Crne Gore smijenili na izborima tri decenije dugu vlast Demokratske partije socijalista (DPS). Za to vrijeme, pale su dvije vlade a nedavno je rekonstruisana treća, čiji je mandat u toku. I dok iz vlasti kažu da su napravljeni značajni koraci deblokadom EU integracija, borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala te povećanjem plata i penzija, iz nekada vladajućeg DPS-a ovaj datum vide kao simbol razočarenja. Kažu da je politička netrpeljivost na vrhuncu, što se ogleda kroz međusobno nepovjerenje partnera vlasti, piše RTCG.
Potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj i infrastrukturu Milun Zogović i funkcioner Demokratske narodne partije (DNP) koja je dio rekonstruisane 44. Vlade, kaže za Portal RTCG da kako vrijeme prolazi, sve se jasnije vidi značaj i veličina istorijske pobjede od 30. avgusta 2020. godine nad režimom bivšeg premijera i predsjednika države, te nekadašnjeg lidera DPS-a Mila Đukanovića.
„Na dnevnom nivou dobijamo potvrde i informacije o frapantnoj metastazi društveno nepoželjnih ponašanja koja su decenijama razarala sve pore našeg društva. Posebno je vidljiv stepen kriminalizacije državnog aparata, koji je bio model uobičajenog i prihvatljivog ponašanja za vrijeme bivše vlasti, a pljačka države prirodna stvar. Izgleda kao da je promjena vlasti došla u posljednjem trenutku kako bi se izbjegao finalni brodolom koji je prijetio Crnoj Gori“, istakao je Zogović.
Nažalost, kako kaže, nakon promjena suočili smo se s unošenjem dodatnog nereda u politički život kroz nametanje eksperimenata koji su u suštoj suprotnosti s elementarnim demokratskim principima, kada su vlast kroz dvije vlade dobili oni koji za to nijesu dobili podršku građana.
„A oni kojima su građani ukazali najveće povjerenje nisu dobili priliku da, u skladu s voljom građana, upravljaju Crnom Gorom. Ta nepravda je djelimično ispravljena tek rekonstrukcijom 44. Vlade Crne Gore“, ističe Zogović za Portal RTCG.
Zogović smatra da je poseban napredak učinjen na deblokadi EU integracija kroz izbore u pravosuđu, za koje je neophodna kvalifikovana većina, te kroz usvajanje takozvanog seta IBAR zakona.
„Takođe, na ekonomskom planu napravljeni su značajni koraci kroz povećanje plata, penzija i drugih mnogobrojnih benefita dominantno usmjerenih prema socijalno najugroženijim kategorijama. Nažalost, pitanje pravde i uspostavljanja pravne države u punom autoritetu i formatu i dalje čeka na red, što se najbolje vidi po broju pravosnažnih presuda iz oblasti visoke korupcije i organizovanog kriminala“, naveo je on za Portal.
Tvrdi i da opstrukcioni monopoli bivšeg režima u crnogorskom pravosuđu i dalje uspijevaju da odlože sprovođenje pravde na neko vrijeme, poručujući da im to neće trajati u nedogled.
„Svako ko je kršio zakon moraće da položi račune. Referentna tačka ne smije biti to kojem je režimu neko pripadao, nego da li je ili nije kršio zakon. Proces razvlašćivanja političkih kadrova DPS-a nije sproveden do kraja, a jako je značajno da državne institucije budu očišćene od malignih političkih uticaja i društveno nepoželjnih ponašanja. Uvijek može bolje; smatram da je i moralo bolje i efikasnije, jer se na promjene i slobodu čekalo gotovo tri decenije, ali bilo bi neskromno reći da se ništa nije promijenilo“, naveo je Zogović Portalu RTCG.
Sa druge strane, šef Kluba poslanika Demokratske partije socijalista Andrija Nikolić smatra da za ove četiri godine, osim jurnjave za foteljama, ništa urađeno nije. Kaže i da je 30. avgust simbol razočarenja koji je nova vlast priredila svojim glasačima.
„I trebalo bi da se trude da ga što manje spominju. Dje smo danas, poslije 4 godine? Na crnoj listi članica EU. Šta su uradili – ništa. Šta su sagradili – ništa. Jedino u čemu su se dokazali je jurnjava za foteljama. Svađali su se i prijetili jedni drugima krivičnim prijavama, da bi se kasnije mirili uz poljupce. Dakle, na vlasti imamo politiku lišenu svih principa, kojoj ističe rok trajanja“, istakao je Nikolić u razgovoru za Portal RTCG.
Istog mišljenja je i njegova partijska koleginica i poslanica Aleksandra Vuković Kuč. U razgovoru za Portal Javnog servisa, Vuković – Kuč ocjenjuje da nakon 30. avgusta Crna Gora nije u Crnoj Gori.
„Prvo, njome se upravlja, kao da je kolonija, iz drugih državnih centara, a posebno tutorstvo nad njom ima moskovsko-beogradski. Drugo, vrši se ubrzano razaranje građanske suštine crnogorskog društva planskom etnofederalizacijom, u cilju da se degradira ustavni status Crne Gore kao građanske i dođe se do države naroda. Treće, dobili smo političku elitu na vlasti koja je udžbenički primjer kakistokratije“, istakla je ona.
Prema njenim riječima, pod izgovorom borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije normalizovani su nacionalizam i šovinizam, dok su hapšenja, kaže, postala opravdanje za nesposobnost smjenitelja vlasti prije četiri godine da počnu sa stabilizacijom institucija i sprovođenjem pravde. Pravde koja podrazumijeva sudske procese i presude protiv onih koji se „drže u pritvoru neopravdano dugo“, čime se, tvrdi, satire vladavina prava i stiče utisak farsičnog rada pravosudnih organa, s ozbiljnom sumnjom u moralnost njihove namjere“.
„Najavljeni ekonomski prosperitet se pretvorio u ekonomski kolaps, mjeren visinom cijena osnovnih životnih proizvoda koji su najskuplji u regionu i predstavljaju pravi luksuz za građane Crne Gore čije su uvećane plate izgubile kupovnu moć, a samim tim i vrijednost. Državna imovina otvoreno se ‘arči, legitimisan je lopovluk i netransparentnost u radu Vlade, ponižen crnogorski parlament“, ocjenjuje Vuković – Kuč.
Naglašava da je politička netrpeljivost na vrhuncu, te da ne postoji međusobno povjerenje partnera u vlasti.
„Koja je nestabilna na svim lokalnim nivoima, te se izborni procesi organizuju svaki pola godine, usljed nemogućnosti dogovora onih koji čine neslavnu tridesetoavgustovsku većinu, a izbore kao osnovno političko pravo nemoguće je sprovesti tamo đe postoji mogućnost pobjede opozicije. Veoma opasno stanje koje ukazuje na tiraniju i na vjerovatnoću da u Crnoj Gori rezultati izbora budu priznati samo jednom u njenoj novoj istoriji, baš toga 30. avgusta 2020. godine, kad je pobijeđen DPS. Priznao ih je DPS“, navodi sagovornica.
To je, kako kaže, ono dobro poslije smjene dugogodišnje vlasti 30. avgusta.
„Pokazali smo kako se dostojanstveno odlazi sa vladajuće scene, kako se priznaju rezultati demokratskih izbora i kako se nakon toga bori za interese države koja je 30. avgusta 2020. godine proćerana sa svoje teritorije“, saopštila je Vuković Kuč.
Promjene koje su uslijede smjenom DPS-a pozdravljaju i iz redova manjinskih partija.
Novoizabrani potpredsjednik Skupštine Crne Gore i funkcioner Albanskog foruma Nikola Camaj ističe da je najbitnije to da je društvo sada relaksiranije od mnogih tenzija koje je stvarala tadašnja vlast, stalnim pokušajima da nametne strah pred izbore, strah od promjena, a posebno među manjinama.
„No, evidentno je da smo se, četiri godine kasnije, oslobodili tog linča, kao i raznih hipoteka i krivica, jer po njihovoj mjeri nismo bili dovoljno privrženi vlastima, odnosno državi, kako su oni sebe identifikovali s državom“, kaže Camaj za Portal RTCG.
Normalno je ovako heterogena struktura ima i svojih problema, smatra Camaj, jer svako želi svoje mjesto pod suncem.
„Lako je kritikovati onima koji su vladali tri decenije, maltene u jednopartijskom sistemu, gdje su partnerima ustupali samo mrvice vlasti. A partnerstva nema bez zadovoljnih partnera. Stoga, od zadovoljnih partnera učešćem u vlasti i preuzimanjem odgovornosti, možemo samo dobiti bolju vlast, da bude bolje i građanima, makar i koštalo skuplje. Jer to koštanje je mnogo manje od onoga koliko su nas koštale prošle vlasti“, ističe on.
Borba protiv organizovanog kriminala bilježi rezultate, a upravo je organizovani kriminal bio kočnica našeg napretka ka EU, navodi Camaj.
„Smatram da je Skupština ovog saziva učinila mnogo, te da, pored evidentnih propusta i povremenih iskliznuća iz EU narativa i od onoga što je naš zavjet, a to su EU integracije, ipak ne odstupamo od zacrtanog kursa, koji je i osnov sporazuma za formiranje ove vlade. Da li je moglo i bolje? Smatram da svakako jeste, jer uvijek ima mjesta za bolje. Eventualne propuste dovodim u vezu sa nesnalažljivošću pojedinih mladih političara, te vjerujem da iza njih ne stoje ni loše namjere niti planovi da se čini šteta Crnoj Gori ili njenom međunarodnom statusu“, zaključuje on.
Životni standard bolji, izostale ključne reforme
Da su pokrenuti politički procesi koji su jači i veći od samih političih aktera, te da je došlo do razvoja svijesti o smjenjivosti vlasti, izbornoj demokratiji i javno izrečenim stavovima bez straha za gubitak posla ili prilike za napredovanjem, smatra analitičar Stefan Đukić. Ipak, ako se osvrnemo isključivo na partije i političare, ne možemo, kaže Đukić, do da budemo nezadovoljni jer je, smatra, urađeno isuviše malo.
„Ne vidimo ni kod koga od njih viziju ili strategiju za društvene promjene na bolje, ideju boljih zakona i procedura, ideju pravednijeg i demokratičnijeg društva. Nažalost, sistem je usmjeren ka njima te su oni ti koji moraju izglasati te promjene a ne rade ništa na tom polju“, ocijenio je Đukić za Portal RTCG.
Sa druge strane, njegov kolega – analitičar Predrag Zečević mišljenja je da je smjena vlasti nakon višedecenijske vladavine DPS-a dovela do poboljšanja životnog standarda i povećanja plata i penzija, ali i izazvala političku nestabilnost i ekonomske poteškoće zbog smanjenja investicija i nedostatka dugoročnih reformi.
„Smjena vlasti nakon više decenija vladavine DPS-a donijela je bolji standard, mnogo veće plate i penzije, daleko veća socijalna davanja s jedne strane a sa druge, određenu političku nestabilnost, što je uticalo na ekonomske tokove. Minimalna plata je porasla sa 222 na najnovijih 600 odnosno 800 eura, a minimalna penzija je 450 eura što je najviše u regionu. Promjene na političkoj sceni dovele su, i do neizvjesnosti među investitorima jer ih je sve manje, a to se odrazilo i na ekonomski rast. Nedostatak stabilne politike i često mijenjanje Vlada, uzrokovao je ipak slabiji rast BDP-a od očekivanog, što je direktno povezano sa smanjenjem investicija, posebno stranih“, ocijenio je Zečević. Međutim, kako navodi, povećanje minimalne zarade i penzije i socijalnih transfera bilo je ugroženo inflacijom pohlepe od strane trgovačkih lanaca.
Jedan od najvećih nedostataka u protekle četiri godine, kako kaže, jeste izostanak ozbiljnijih strukturnih reformi.
„Ekonomske promjene koje su bile neophodne, posebno u sektoru javne uprave, pravosuđa i borbe protiv korupcije, nisu ostvarene u punom kapacitetu. To je dovelo do održavanja statusa quo, što je negativno uticalo na konkurentnost crnogorske privrede“, naveo je Zečević.
Ocjenjuje da su nedostatak strateških reformi, politička nestabilnost i slabost u sprovođenju ekonomskih politika uslovili su da Crna Gora ne ostvari puni potencijal.
„Da li je moglo bolje? Svakako. Sada je ključna stvar fokusiranje na dugoročne reforme koje će osigurati održivi ekonomski rast i povećanje životnog standarda građana preko ograničavanja marži i programa Evropa sad 2“, kaže Zečević.
Zvanični podaci pokazuju da je na izborima 30. avgusta 2020. godine glasalo više od tri četvrtine građana Crne Gore, dakle 410 hiljada građana. Opozicione koalicije Demokratskog fronta (DF), Demokrata i pokreta URA osvojile su 41 mjesto od 81 u Skupštini Crne Gore. Krajem septembra 2020. formirana je nova parlamentarna većina.
Manjinska Vlada Dritana Abazovića izabrana je 28. aprila 2022. uz podršku Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, SDP, SD i manjinskih nacionalnih stranaka. Na vanrednim parlamentarnim izborima 11. juna 2023. godine, Pokret „Evropa sad“ osvojio je 24 mandata.
(RTCG)