ČEMU TO BRAĆO EVROPEJCI?
Piše: Perica Đaković
I dok mi uglavnom dostojanstveno obilježavamo prvi put u istoriji državni praznik u čast, ipak složićete se, najznačajnijeg među Crnogorcima, Njegošev dan, vladike koji je ostavio značajan trag ne samo u svom narodu već i među stanovnicima ondašnje Evrope, potomci tih evropejaca nisu se baš pokazali dostojni svojih predaka.
Pitate se kako, pa jednostavno, pročitah u medijima da su uglavnom svi ambasadori bili uglavnom zauzeti, zbog – kako je najlakše reći kada nešto želite da eskivirate, „ranije preuzetih obaveza“ i poslali su svoje zamjenike na prijem koji je povodom dana parlamentarizma organizovala Skupština Crne Gore. Da li su na taj način htjeli da izbjegnu rukovanje i čestitke sa novim predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem i novim skupštinskim rukovodstvom ne znam, ili su možda htjeli da pokažu kako su imali druge planove za crnogorsku političku scenu, i kako su imali plan da umjesto ZBCG neko drugi da manjinsku podršku novoj Spajićevoj vladi, prosudite najbolje sami. Ako gospoda iz Kvinte nisu htjeli da se sretnu sa određenim licima onda su mogli da iskažu poštovanje prema državi koja je prije 117 godina, dakle još 1906. na Cetinju konstituisala prvu Narodnu skupštinu i još tada pokazala svoj demokratski put. Bez obzira na njihov „bojkot“ mi smo sa onima koji su iskazali poštovanje prema našoj državi obilježili dan našeg parlamentarizma, kao i Njegošev dan, pa se i priključili kao sav normalan svijet (u Engleskoj vidjesmo impozantnu povorku od skoro 500.000 ljudi) podršci Palestini. Narodi su širom Evrope pokazali šta o tome misle i da se možda i u tome razlikuju od svojih političara.
Elem, bi kako bi, ali nije to samo povod ovog pisanija. U stvari izazvao me istup koji sam vidio na Tik-toku hrvatskog predsjednika Milanovića upućenog ljudima iz EU i Brisela. Mislim da bi svi naši političari, posebno oni koji dođu na vlast trebali da poslušaju riječi Milanovića, koji se u susretu sa predstavnicima medija upitao koga to oni predstavljaju i u čije ime nam djele lekcije. Naime, javno se upitao po čemu su to oni u Briselu lideri? Ko ih je birao? Koji su to građani? Da li su to oni građani što rade u evropskim i drugim državama? Oni su, kaže Milanović, tu na te pozicije došli nedemokratski, došli su na osnovu političkih pogađanja. „Pitam se u čije ime oni govore, u moje i u ime moga naroda ne“- jasan je hrvatski predsjednik, podsjećajući da je njega izabrao njegov narod.
Grabež vlasti, Evropska komisija se počela baviti ratom i mirom, a trebalo bi da se bavi konzervama. „Barem to znam, studirao sam i magistrirao na Evropskom pravu. Nemam ništa lično protiv tih ljudi, ali Ursula Fon Der Lajen se obraća narodu kao da je Ruzvelt, De Gol. A oni su obične birokrate koji nemaju šta da mi kažu o ratu u Ukrajini. Borelj nas ne može lagati i tretirati kao zadnji sitnež u EU. Navodno se bojimo neke štete, neće nam dati tuđi novac kao na primjer Mađarskoj. Ne može nikakav centar u Briselu reći šta neko može a šta ne. Ne dozvoljavam da se teroriziraju države i narodi koji demokratski biraju svoje predstavnike. Orbana je njegov narod birao četiri puta i to će biti tako, a tako će biti i u Srbiji, bez obzira što se to meni ne sviđa. Gospodo iz Brisela, naučite se, mi nismo ničiji vazali! Mi smo države koje imaju svoje „JA“- jasan je bio Zoran Milanović.
E, upavo na tu temu sam pisao svoje prethodne kolumne, poštujući i uvažavajući vanjski faktor, ali poštujući prije svega volju svog naroda, naroda koji zna šta je Evropa jer davno je bio njen dio. Zato i poruka onima koje je narod birao da ga predstavlja: Ko ne poštuje sebe ne treba da očekuje da će ga neko drugi poštovati i uvažavati, ili ona što priliči baš ovim danima Njegoša „ako nećeš brata za brata, hoćeš tuđina za gospodara“. Pa zar nam primjer jedne od prethodnih vlada, 42 nije bio dovoljan primjer.