Carević: Nek je vječan srpski narod u Boki kotorskoj i širom Vaseljene
Besjeda gradonačelnika Budve Marka Bata Carevića u manastiru Podlastva, 28. septembra 2019. godine
Vaša svetosti, Vaše visokopreosveštenstvo, Vaša preosveštenstva, Uvažene ekselencije, ambasadori republike Srbije, Ruske federacije, dame i gospodo, dragi prijatelji
Pomaže Bog,
Stajati na ovom svetom mjestu i reći neku riječ pred sjenima naših predaka i pred vama uvažena gospodo, velika je čast ali i odgovornost.
Svaki kamen ovog manastira i svaka stopa njegove porte natopljeni su spomenima naših časnih prethodnika, vladika i monaha koji su ovdje služili Bogu i narodu. Natopljeni su bedemi manastirski suzama i ljubavlju ovoga naroda nepokolebivo vjernog Krstu od tri prsta!
Danas su se uzvijale duše prađedovske od onih koji su sveto krštenje ovdje primili prije hiljadu i po godina do naših đedova i očeva koji vječni sanak borave pod ovom bijelom mramornom pločom.
I najveći među pjesnicima sada bi kliknuo:
Blago meni, junačka slobodo!
Jutros si mi divno voskresnula,
Iz grobova našijeh đedovah.
Ako iko, mi ponikli na ovom prostoru Grblja, Maina i Paštrovića, znamo šta je naša Srpska pravoslavna crkva, koja nam je od početka bila sigurni vodič kroz bure života. Svijetlo koje je upalio Sveti Sava niko nikad nije uspio da ugasi u našim srcima i duši.
To svijetlo istom snagom sija kroz vjekove, jer je imao ko da ga održava, da ga nosi pred narodom, kroz tamu i smutna vremena. Kada su nestali sa čela našeg naroda kraljevi i carevi, naši oci i patrijarsi su čuvali i vodili narod krstom, perom i mačem.
Vladika vršački Teodor, Patrijarsi Makarije Sokolović, Arsenije treći Čarnojević i Arsenije četvrti Šakabenta, Gavrilo Dožić, mitropoliti Sveti Petar Cetinjski i Joankije, Mitrofan Ban samo poneko ime da spomenem iz velike družine duhovnih div junaka.
U naše dane Bog nas je pogledao sa patrijarhom Pavlom i njegovim saradnicima, ovdje prisutnim vladikama Amfilohijem i Joanikijem, koji su nastavili to sveto djelo, predvođeni sada patrijarhom našim Irinejem.
Tu su i mnogobrojni sveštenici i monasi i sestre monahinje, koji se brinu za opstanak i duhovno i moralno zdravlje i preporod naroda.
A naš narod samo kada je bio uz svoju Crkvu pravoslavnu, bio je istinski Božji narod, snažan da odoli svim napadima neprijatlja i da sačuva svoj obraz i dostojanstvo, od Nemanjića do Petrovića i Karađorđevića i do naših dana, kada ponovo trpimo svakojake napade na duhovne i narodne temelje, ime srpsko, pismo Ćirilovo, sve ono što nam je odlika među svim evropskim narodima i državama.
Velika je čast za Grbalj, Boku Kotorsku i Crnu Goru što je danas sa nama, među svojim narodom i vjernicima, naš patrijarh Irinej. Ovdje gdje se rađala Srpska pravoslavna crkva, tu je domaćin naš patrijarh, već osam vjekova.
Mi, Srbi iz Boke i Crne Gore dobro znamo svoju istoriju, čuvamo spomen o našim precima, o junaštvu, viteškom dostojanstvu naših predaka i prađedova.
Ponosni smo na njih i dičimo se događajima koji su njih proslavili. U isto vrijeme velika je to i obaveza za nas, biti dostojni čuvari i naslednici tako velikog i časnog nasleđa.
Obnovljene crkve i manastiri, ispunjeni narodom i sveštenstvom koje se moli Bogu i poje, pokazatelj je da hodimo stopama naših časnih predaka.
I današnji naš sabor pod svodovima manastira Podlastva, sabor kakav nije bivao u svih hiljadu i po godina dosadašnje njegove istorije, biti će zlatnim slovima zapisan u istoriju srpskog naroda – da se ovdje u Grblju, u Boki kotorskoj, u prisustvu patrijarha srpskog i toliko vladika, sveštenstva i naroda, dostojno obilježilo 800 godina samostalnosti Srpske pravoslavne crkve, u procvjetaloj Podlastvi.
Manastiri Hilandar, Miholjska Prevlaka, Ostrog, Tvrdoš, Žiča, Gračanica, Pećka patrijaršija, Studenica, Morača, Krka i Krupa, Žitomislić, Krušedol, Ravanica, Prohor Pčinjski i Lepavina… ispreplijetani su danas u zlatni vijenac naše sloge i bratske ljubavi, ovdje u manastiru Podlastva.
A evo tri decenije zahvaljujući našem Mitropolitu Amfilohiju i sveštenstvu na području Boke se neprestano podižu i obnavljaju hramovi, kao vječiti bedem i simbol vjere Božje i našeg postojanja.
Vaša Svetosti,
Duhovni naš oče i staratelju, dijelim sinovsku radost sa svima koje vidite ovdje i sa onima koji nijesu mogli doći ali su srcem i dušom sa nama, zbog vašeg dolaska i čitanja svetih molitvi i osveštanja uljepšanog i proširenog Manastira Podlastva.
Nemojte se obazirati na one malobrojne i u svakom pogledu nemoćne, koji su osporavali vaš dolazak. Već više decenija na prostorima Crne Gore vrše se nasrtaji na duhovno i istorijsko biće naroda koji ovdje živi. Od rušenja Kapele na Lovćenu do naših dana kad se ne biraju sredstva za uništavanje srpskog identiteta.
Zato je nemjerljivo bio važan Trojičindanski sabor u Podgorici, kao i onaj na Savini u Herceg Novom. To su snažna svjedočanstva da narod čvrsto stoji uz svetosavsku crkvu svoju kao majku koja ga je sačuvala kroz vjekove. Čuvala ga je u vremenima kada je ovim prostorima vladala strana sila: mletačka, francuska, austrijska, turska, fašistička i nacistička. Svaka sila za vremena – Božja svevremena! Oslonjeni na tu snagu, mi smo odlučni da opstanemo i da se odbranimo.
Nema pogodnijeg mjesta od ovoga, ni bolje prilike i povoda od ovoga, da ih pozovemo da se vrate sebi i svojim precima, da prestanu sa mržnjom koja je mnogo zla donijela našem narodu. Pod ovim bijelim krstom leže oni koji su pobijeni zbog mržnje, i to bratomržnje, a među njima i moj djed Dušan Pićan.
Od dječačkih dana, i sam noseći tugu i bol za nevino postradalim rođacima, palio sam svijeće Bogu za njihove duše ali i za mir i bratsku slogu svega našeg naroda, za sreću i blagostanje i napredak u svemu dobrome i bogougodnome.
I zato, mirne duše, pozivam na prestanak bratomržnje i nasrtaja na srpsko duhovno i narodno biće. Ima mjesta, hljeba i vode za sve da u miru živimo.
Vaša Svetosti, gospodo vladike, draga moja braćo i sestre Grbljani i svi koji ste došli sa svih strana,
U ovom svečanom trenutku moram dati izraza svojoj prevelikoj radosti što smo se u ovako lijepom broju okupili da se Bogu zahvalimo za sve dobro što smo od njega primili i da dijelimo radost ovog istorijskog događaja.
Sa mjesta Predsjednika opštine Budva, iskazujem radost i zahvalnost što se toliko naših sugrađana udružilo u ovome dobrom djelu i radujem se sa njima u današnjem danu osveštanja obnovljenog i uvećanog manastira Podlastva.
U isto vrijeme iskazujem i zahvalnost mojim saradnicima u opštinskoj upravi koji su pokazali visoku svijest i odgovornost te su pomogli da se ovo djelo od opšte koristi, ovako lijepo dovrši. Opština Budva i do sada je imala razumijevanja za kulturne, duhovne i istorijske vrijednosti. Za mog mandata nastavlja tim putem a nadam se i u buduće da će tako biti. Želim da se zahvalim svim priložnicima za obnovu ovog svetog hrama, a posebno mojim Grbljanima i sestrinstvu mahastira Podlastva, koji nijesu žalili sredstava, truda i rada da bi se danas zajedno radovali.
Bog vam platio i svakim dobrom vratio.
Nek je vječan srpski narod u Boki kotorskoj i širom Vaseljene
Na mnogaja i mnogaja ljeta!
Amin.