Bulajić: Priznavanje nezavisnosti tzv. Kosova i uvođenje sankcija Rusiji, najveća sramota u istoriji Crne Gore!

„Uz priznavanje nezavisnosti tzv. Kosova, lično mislim da je uvođenje tih grotesknih sankcija Rusiji, najveća sramota u istorijskom trajanju Crne Gore“, kazao je u intervjuu za IN4S potpredsjednik Skupštine Crne Gore, potpredsjednik Nove srpske demokratije i funkcioner Demokratskog fronta, dr Strahinja Bulajić.

Bulajić je za portal IN4S komentarisao potrebu dijaloga među političkim partijama, unapređenju transparentnosti rada Skupštine, montiranom procesu „Državni udar“, ali i drugim temama.

– Na koji način i kako planirate, kao potpredsjednik Skupštine Crne Gore, da rad parlamenta učinite transparentnijim?

Vjerujem da će novi saziv i novo rukovodstvo Skupštine, učiniti sve da rad parlamenta u svim njegovim segmentima bude potpuno vidljiv i u svakom trenutku dostupan javnosti. Nije ni demagogija ni patetika ako ustvrdim da, kao najznačajnija državna institucija i vrhovni zakonodavni organ, Skupština Crne Gore je najpozvanija da takav način rada prosto nametne svim ostalim državnim institucijama i organima. Bez vidljivosti rada Skupštine, njena kontrolna funkcija, koja je nezaobilazna i fundamentalna za uspješan razvoj društva u cjelini, bila bi dovedena u pitanje. Tome će, svakako, svoj puni doprinos dati klub poslanika DF-a. Takođe, očekujem da će skoro donošenje Zakona o Skupštini, ali i izmjene Poslovnika o radu, dati snažan i neophodan podsticaj radu Skupštine i svih njenih radnih tijela.

– Da li ćete unaprijediti saradnju sa drugim političkim partijama, iz redova DPS-a i manjinskih partija?

Smatram da je dijalog jedno od najvrjednijih dostignuća civilizacije. Trebalo bi da se dijalog podrazumijeva, da je nezaobilazan kod ljudi sa dobrim namjerama, bez obzira na ideološke ili bilo kakve druge prepreke. Međutim, po pravilu ukoliko neko, bilo ko, želi da diktira i nameće svoj stav kao jedini i neprikosnoven i da na taj način sprovodi svoju politiku, tu je dijalog unaprijed doveden u pitanje i nerijetko isključen kao mogućnost, a izostajanje dijaloga može da vodi samo izostajanju neophodnih odluka i rješenja. Pravila su pravila, ali kao što smo vidjeli postoje i izuzeci, tako da dijalog kao civilizacijska tekovina izostane, a prevlada klasična ucjena. Koliko god neko bio za iskren dijalog „čistih ruku“ za budućnost, uvijek se neko nađe ko hoće nešto drugo, obično izdiktirano odnekud. Ipak, želim da vjerujem, da bez obzira na trenutno stanje i ne baš lako istorijsko nasleđe, da stasavamo u društvo gdje će dobre namjere potiskivati one druge, gdje će uskokrudost ustuknuti pred obavezujućim potrebama naše djece i u materijalnom, ali i onom mnogo važnijem – duhovnom smislu, a gdje će napredak porodice biti prioritet. To su samo neki od razloga zbog kojih je nužno unapređivanje mađupartijskog dijaloga na svim nivoima.

– Izbor novih ministara od strane premijera Krivokapića kritikovan je i od opozicije i od vladajućih partija. Kako Vi komentarišete taj izbor, te da li smatrate da racionalizacija, tj. smanjen broj ministarskih resora može negativno uticati na cjelokupan rad Vlade?

Ako me pitate, da li je bila potrebna racionalizacija organizacije Vladinog sistema, odgovor je – da. Ali, ukoliko racionalizacija u nekim segmentima pokaže tendenciju da preraste u svoju suprotnost, onda to zaista može vremenom da stvori određene probleme, koji će se, prije svega, uočiti u dijelu koji se tiče efikasnosti rada, a posebno odlučivanja. Tada obično nastupa konfuzija tamo gdje joj nikako nije mjesto. Sve to može da dovede do mogućnosti da Vlada uđe u određene administrativne teškoće koje mogu da uvedu sve nas skupa u određene probleme.

– Javnost Crne Gore burno je reagovala na odluku ministra Đorđa Radulovića da sankcije Rusiji i dalje ostanu, kao i na izvinjenje premijera Krivokapića NATO alijansi zbog paljenja te zastave od strane Željka Savovića. Da li su sankcije Rusiji morale ostati, i da li je Krivokapić morao uputiti izvinjenje?

Svakoga ko bar i skromno poznaje istoriju Crne Gore, njen odnos prema Pravoslavlju i istorijsku utemeljenost vjekovnih odnasa Crne Gore i Rusije, ne bi trebalo da čude takve reakcije koje se tiču sankcija prema Rusiji. Po ko zna koji put opet ću da ponovim – da nije bilo Rusije, ne bi bilo ni Crne Gore. Posebno one nekadašnje, ali ni ove današnje. Kome to nije jasno, taj ili ne zna ili nije dobronamjeran. Uz priznavanje nezavisnosti tzv. Kosova, lično mislim da je uvođenje tih grotesknih sankcija Rusiji, najveća sramota u istorijskom trajanju Crne Gore. Takođe, nejasno je izvinjenje premijera zbog zapaljene zastave NATO, tim prije, jer mislim da je prethodno bilo potrebno da se uputi izvinjenje narodu Crne Gore zbog uguravanja Crne Gore u tu ratnu alijansu – bez prethodne provjere volje naroda, odnosno neophodno potrebnog raspisivanja refereduma. Takvo izvinjenje je bilo potrebno i svakako bi bilo pozdravljeno od ogromne većine stanovništva Crne Gore.

– Crna Gora je ekonomski devastirana zemlja. Kako komentarišete to što se Ministarstvo finansija zadužilo 750 miliona evra?

Crna Gora je dovedena do ruba ekonomskog kolapsa. Vjerujem da je taj novac bio potreban da bi se bukvalno „pobjeglo“ sa ivice ekonomskog ambisa. Decenijsko uporno istrajavanje na neoliberalnom konceptu, na premisi o „svemogućem tržištu“, na katastrofalnom planiranju i zapostavljanju realne ekonomije, na propasti stotina preduzeća i ukidanju ogromnog broja radnih mjesta, neshvatljivoj lakoći zaduživanja i ulaska u tzv. „dužničku spiralu“, katastrofalnoj kadrovskoj politici, sistemskoj korupciji i mnogo čemu drugom, dovelo je ovu državu od svega šesto hiljada stanovnika na nivo na kojem je sad. Ali, mora se naglasati i to da je ovo zaduženje nove Vlade od 750 milona evra najveće zaduženje do sad. Ono što mi se čini da posebno opterećuje čitav taj proces je način na koji je to sve urađeno, odnosno uz potpuno zaobilaženje Skupštine. Zašto taj proces nije bio vidljiv, čak ni za Skupštinu? To nije dobro i to je veoma loša poruka i domaćoj, ali i stranoj javnosti. Skupština je ključna institucija i njena kontrolna funkcija nema alternativu.

– Iako predstavnici nove vlasti tvrde da neće biti revanšizma, građani očekuju od Vlade da se pod hitno smijene svi čelnici DPS-a koji su poslednjih 30 godina učestvovali u raznim korupcijama. Svjedoci smo i brutalne policijske torture nad građanima i vjerujućim narodom. Da li je ispravno očekivati da svi oni budu smijenjeni?

Dakle, svak onaj ko se ogriješio o Zakon, ko je napravio bilo kakav zločin, ubistvo, bilo koje drugo krivično djelo, pljačka naroda i države, širenje rasne, vjerske i nacionalne mržnje, zloupotrebe položaja, nezakonitog bogaćenja, korupcije i drugo, a za koga se u krivičnom ili drugom postupku dokaže krivica, mora da snosi konsekvence, bez razlike i neselektivno.

– Ukidanje ili promjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti?

Javnost je upoznata skoro sa svim detaljima tog diskriminatorskog Zakona, ali i sa svim posledicama koje je taj Zakon proizveo po Crnu Goru. Jasno je da je taj Zakon bio isključivo uperen protiv Srpske pravoslavne crkve, kao jedine kanonske Crkve u ovoj zemlji i srpskog, kao najstarijeg konstitutivnog, naroda u Crnoj Gori. Moj odgovor na Vaše pitanje je – u cilju konačnog i trajnog prevazilaženja tog problema, uvjeren sam da je nužno, prije svega, potpisati Temeljni ugovor između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, a potom donijeti potpuno nov Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji će biti po volji i odgovarati svim tradicionalnim crkvama i vjerskim zajednicama i kao takav prihvaćen u Skupštini. Dakle, potpisati isto ono što je država već potpisala sa Rimo-katoličkom crkvom u Crnoj Gori.

– Suđenje za tzv. državni udar liderima DF-a je nastavljeno. Kakav ishod očekujete i kako komentarišete izjavu ministra pravde Leposavića koji je najavio donošenje Zakona o amnestiji ukoliko Apelacioni sud potvrdi presudu?

Uvjeren sam da je već svakome jasno da je priča oko tzv. državnog udara jasna. Da ne ponavljam toliko puta izrečene kvalifikative za taj udžbenički primjer montiranog sudskog procesa. Nešto slično, po mom mišljenju, i jedino uporedivo sa ovim, jeste „slučaj Drajfus“ u Francuskoj, sa kraja devetnaestog vijeka, koji je ušao u pravnu literaturu kao tipičan za tzv. montirane sudske procese. Vjerujem da ministar pravde neće imati potrebu da donosi nikakav Zakon o amnestiji, jer je u ovom slučaju ipak sve potpuno jasno i da su izrečene prvostepene presude neodržive.

– Da li ćete insistirati da se izvrši pritisak na Tužilaštvo kako bi se konačno rasvijetlilo ubistvo, tj. otkrili nalogodavci atentata na novinara Duška Jovanovića?

Prošlo je šesnaest godina od atentata i ubistva Duška Jovanovića. Nikada nije otkriveno ko je saizvršilac zločina, odnosno, ko je naredio ubistvo. Očekujem da će u narednom periodu Skupština, kao najvažnija institucija u zemlji, donijeti određene zaključke, odnosno, uputiti zahtjeve prema Vladi, resornim ministarstvima i Tužilaštvu, u cilju definitivnog okončanja i konačnog otkrivanja nalogodavaca svirepog ubistva Duška Jovanovića. Vjerujem da dijelim mišljenje, ne samo Kluba poslanika DF-a, o obaveznosti takvog postupanja svakog od nas, posebno u ovom slučaju.