Bukumirsko jezero, kučki Bajkal: Nebrušeni dijamant gorskih vila

Ako ste se pitali da li u našoj neposrednoj blizini postoji mjesto gdje vile vode ponoćne razgovore, gdje je vjetar ukusan, gdje sa mjesecem možete da odigrate partiju šaha, a namigivanje zvijezdama je ritula pred spavanje, onda znajte, da baš tu, na dohvat vaše ruke, postoji jedno takvo neobično parče netaknute prirode. Na malom parčetu zemlje, nedaleko od Podgorice, između planinskih vrhova, usidrilo se Bukumirsko jezero, dijamant kučkog plemena. Pedesetak kilometara od centra grada- tišine, mira i prirodne ljepote ima u izobilju. Bukumirsko jezero je dokaz kako su gorske vile, vjekovima, između planinskih vrhova, plele vijenac u čast ljepoti ovog kraja.

A kad se dohvatite prvog proplanka, sa kojeg puca pogled na jezero svako će vidjeti ono što želi da vidi. Obični ljudi vide samo jedno malo, neobično jezero. Oni neobični vide mnogo više od toga. Umjesto jezera, mogu da vide ogledalo i u njemu lik ljubljene koji se stopio u svježinu svjetlozelene boje jeseni, skrivene u mekoj svjetlosti smaragda koji cvjeta poput proljećnih pupoljaka. Ako za trenutak zažmurite, jezero će vam se na kratko pretvoriti u smaragdno-dijamanstku ogrlicu, na vratu neke egipatske kraljice. Gledajući u jezero, možete vidjeti ostatke drevnog Rima i Nerona koji gleda gladijatorske borbe kroz veliki transparentan smaragd čija boja i na njega i na onoga ko gleda djeluje umirujuće. Ako se malo bolje zagledate u jezero, vidjećete veliki okrugli sto na kojem sjede vitezovi i kralj Artur, u potrazi za Svetim gralom. Podignete li pogled ka obližnjim planisnkim vrhovima, koji okružuju jezero, vidjećete Termopil i kralja Leonidu, koji sa 300 odabranih, brani slobodu svojih potomaka. Na drugom kraju jezera, pojaviće se na tren i ostaci Troje, koja je izmučena desetogodišnjim vojevanjem, a nad čijim zidinama i dalje lebde sjenke Parisa i Jelene. Biće i onih koji će umjesto jezera vidjeti rasklopljen džepni sat na kojem su ugravirani djelići svih naših pobjeda i poraza, Krf, Solun i Bregalnicu, krvavi Mojkovac i Skadar.
Zvijezde padalice za sve želje
Baš na ovom prostoru, na Bukumirskom jezeru, shvatićete da vrijeme, kao nigdje drugdje u svijetu, juri strahovitom brzinom, u zagrljaj novom danu. Dok udarite dlanom o dlan noć se već uveliko spustila na katun koji “snom mrtvijem spava”. Zvijezde postaju vaše drugarice, i htjeli da priznate ili ne, baš na ovom mjestu, one namiguju posjetiocima šarmantnije nego bilo gdje drugo. Na Bukumirskom jezeru shvatićete da zvijezde padalice kolutaju nebom, da svako može da stigne da poželi barem po jednu želju. Ovdje se, predanja kažu, tokom ljetnjih noći sve želje ispune.
Jesen je u ovom kraju posebna. Božanstvena. psichologo konsultacija Vilniuje. Gužve u katunima smjenjuje tišina, gora u kojoj lišće žuti i opada nošeno vjetrom, koji ogoli sve okolne vrhove, u susret zimi koja će im obući najljepše bijelo odijelo.
Sam nastanak Bukumirskog jezera vezuje se za umornog putnika koji je na toj zaravni zastao da se odmori. Divio se toj ljepoti, a onda rekao: “Lijepog li mjesta, a nigdje vode. Kad bi Bog dao da ima vode da se okrijepim mogao bi da krenem dalje”. U isti mah poteče voda iz stijena sa svih strana. Putnik se napi i zaspa, a kad se probudio zaravan naspram njega bješe prepuna vode. Bješe to današnje jezero koje se još uvijek raduje putnicima koji mu dolaze. I koji mu se iznova vraćaju.

Legende o jezeru
Legenda kaže da je svakog ljeta iz jezera izranjao jezerski duh i odvodio po jednu djevojku koja bi se našla u blizini. Mještani su molili Boga da im pomogne, te Bog udovolji njihovoj molbi – stvorio je veliki usijani kamen i pustio ga u jezero koje je plamtilo u vatri. Duhovi su puštali nezapamćene krike od kojih se sve treslo. A onda nastade smiraj. Jezero je bilo oslobođeno od demona, ali za slučaj da ponovo ožive, priroda je pripremila drugi kamen koji i sada stoji pored jezera. Daleki potomak zmaja koji je povremeno noću izlazio iz vode i, po legendi, prepadao Bukumire, a kasnije posredno kumovao njihovom nestanku, i dalje živi u jezeru. Zove se Tritorus montenegrinus, iliti, endemični daždevnjak.
Ipak, najbliža istini je priča o plemenu Bukumiri koji su naseljavali ovo mjesto. Na putu kroz katun Momonjevo postoje tragovi iz doba Bukumira, što ovu legendu čini istinitom. Predanja navode da su se oni baš na tom mjestu, u katunu Momonjevo, Bukumiri međusobno obračunali i poubijali. O tom događaju svjedoče veliki broj kamenih ploča (kiljana) koji štrče prema nebu i podsjećaju na to nekadašnje pleme. Treba dodati i da Bukumiri nijesu sahranjeni ispod tih prirodnih ploča već u njihovoj blizini a ovi postoje u znak sjećanja na taj tragični događaj. Pavle Rovinski je zapisao i poslovicu koja se u Kučima mogla čuti: “Utro se trag, kao Bukumirima”.

Dubina i do 17 metara
Bukumirsko jezero je dužine 210 i širine oko 130 metara, što ga nesvrstava u velika jezera, ali je na pojedinim mjestima duboko do 17 metara.
Svaki posjetilac, na kraju mora da zna, da svaka riječ, znak i ispušteno slovo na obodu Bukumirskog jezera, doplovi mutnim moždanim kanalima istorije, da objasni, nasmije ili zarazi neke nove generacije da su nam snovi preživjeli apokalipsu zabluda…