BUDUĆNOST JE U POMIRENJU

PIŠE: SIBIN

Ujedinitelj Goran ne vjeruje DIK-u, ali, božemoj, zašto bismo mi vjerovali Daniloviću?

Kada su ono lidere DF-a sudili za montirani državni udar, lideri drugih partija bi samo pred kamerama slegli ramenina i rekli: zašto ne bismo imali makar malo povjerenja u rad institucija.

DIK je, dakle, ocijenio da nedostaje čak preko 2.000 validnih potpisa. Treba, zar ne, eto toliko vjerovati institucijama, njihovim mehanizmima, a ne odmah, kao svaka budala od bota: DIK radi u korist DPS-a i DF-a.

Ko vjeruje u taj scenario potvrđuje da je premijer u tehničkom mandatu u pravu kad kaže da je prosječni IQ najveći neprijatelj ove zemlje! Razmislite malo o tome, prije nego prionete budaliti po društvenim mrežama, koje koriste makar u ogoljavanju kolektivne gluposti.

Goran koji se okušava i u stihovima, nastoji ostati na nivou kulturnog izraza, pa će reći kako možda zvuči grubo, ali DIK laže. On, dakle, Goran, zna kako je došao do svakog glasa, iako negdje čitam da mu ih je dostavljao – Glovo. Što je, ako mene sad pitate, laž. Međutim, dobar štos.

Pređimo, dakle, na ozbiljnu stvar…

Jedan od lidera DF-a i prvi čovjek NSD put u budućnost vidi samo kroz – pomirenje. Ukoliko je tačno da „političar uvek misli na kraj rečenice“ (Delez), onda je Mandić rekao nešto što se, hegelijanski rečeno – otvara prema početku.

Tačno je da se politika oslanja na stereotip, izanđale izjave, potrošene poruke. No, pokrenuti pitanje pomirenja propućuje ka politikama prijateljstva, potencijalu pluralnosti, radu razlike. Kako sve to vidno manjka, nikada nismo imali – političko, kao univerzalno jedinstvo sabrano oko fundamentalnih pitanja zajednice, koja se brine oko ekonomije kao i ekologije, prije svega i uvijek – kulture kao formule globalnog povezivanja.

Bez toga, IQ će ostati nerazvijen i kao takav najveći naš neprijatelj, a mi kao društvo svoj sopstveni talac.