Budućnost je sada jača od Mila i od prošlosti

U Nikšiću na izborima pobjeđuje budućnost, jer niko nije lud da glasa za prošlost, a Milo je prošlost, to i on zna. Glasati za prošlost i Mila bi značilo izabrati ono od čega Vam je u Nikšiću muka svih ovih decenija, ono protiv čega ste, značilo bi glasati za zatvorene fabrike, nezaposlenost, podjele i mržnju. Niko nikada nije uspio da pobijedi budućnost, pa neće ni Milo, naprotiv Nikšić će na čelu sa Koalicijom za budućnost na martovskim izborima biti jači nego ikada ranije.

Zašto će taj Milov poraz u Nikšiću biti još veći, i za njega neprebolno teži, nego onaj u avgustu. Prvo, zato što nije ništa naučio iz svog poraza u Crnoj Gori, jer da je shvatio, naučio bi da mu je ogromna većina njegovog pravoslavnog stanovništva Crnogoraca i Srba odavno okrenula leđa, ako je skoro dvije trećine većinskog stanovništva protiv tebe, protiv tvojih hajki na crkvu, protiv tvoje privatizacije, majbaha, Blažovih hidroelektrana, bratovih banaka, rudnika, tajnih računa, milionskih satova, ničije kuće koju je kažu kupio neki arapski fond iz grada gdje je njegova miljenica Dušanka Jeknić bila ambasador, a to govore sva relevantna istraživanja, onda je čovjek slijep ako ne vidi da Mila u Nikšiću čeka samo novi ubjedljivi poraz. I naravno da tu neće biti nikakve Hamletovske drame kako najavljuje njegov analitičar Vukadinović „Biti ili ne biti“, već samo čista demokratska potvrda da Nikšić ima svoju budućnost i da ona nije Milova prošlost i njegov poraz.

Drugo, takođe važno je da je Milo poraz svoje politike, svoje partije i svoj lično, želio da prebaci na druge. Krivi su oni koji su ga slušali, a ne on koji je donosio odluke i naređivao, kao da su Nikšićani glupi i ne vide to kako on trguje svojim ljudima da bi kupio vrijeme da zaštiti svoje basnoslovno bogatstvo. Takve ljude Nikšić ne voli, prezire ih i odbacuje kada mu više ne mogu služiti, jer nema morala čovjek koji ponižava svoje saradnike, prezire svoje birače i zaboravlja svoj grad rođenja.

A za Nikšić je obraz bio uvijek iznad i pre svega. Onaj kao Milo koji ne zna da se zacrveni, postidi, zatraži oprost od svojih, nije čovjek za kojim treba ići. On je čovjek od kojeg je budućnost okrenula leđa, koji tumara u mraku svoje ideologije i prošlosti i koji je tužan, a sigurno osjeća radosne pozdrave ogromne većine Nikšićana „Dobro došla budućnosti dugo smo te čekali. Dobro došla“.

(Nacionalist)