Brod i zastava

Piše: Slaviša Čurović

Bura oko broda „Jadran“ se ne stišava, danima. A stiže nova, oko zastave i Mitropolita.

Brodovi imaju dušu, Predrag Matvejević kaže u svom divnom Mediteranskom brevijaru : „Danas se dinar na brodu lakše zarađuje nego u doba jedrenjaka, ali su mora uzburkanija“.

Ali smo se mi u Crnoj Gori uzburkali oko našeg broda „Jadran“ da bih pomislio da je ovaj ingeniozni novi DPS stranka iz susjedne nam države koliko brani stavove iste i koliko bi da zaradi na istom tom brodu. Eura, ne dinara. Političkih, dakako.

Oni koji su svaki državni resurs rasprodali i sa tajkunima rasparčali, u čije se vrijeme vladavine droga uvozila kao brašno, a na samom „Jadranu“ je bio spreman tovar od 60 kilograma iste da se otpremi za Istanbul ili tako nešto, iznapadaše ministra Krapovića kao da je, u najmanju ruku, brod hrvatski a ministar uvezen iz Beograda.

Kakva veličanstvena komedija. Obrt je felinijevski, a zaplet dukljansko – pamfletistička fantazmagorija koja ne shvata da kad jednoj politici dođe kraj i narod joj okrene leđa, politiku ili mijenjaš ili napuštaš. No, još su mladi, ovaj novi DPS, da bi je napuštali, jer sam siguran da se ne bi imali čime baviti da im nije poslaničkih mjesta i onda bljuju vatru kao u vrijeme vladavine njihovog velikog šefa, koji je opstajao stalno tražeći neprijatelja u svojoj kući i držeći narod u stalnoj tenziji.

A Krapović je samo rekao ono što svako normalan u Crnoj Gori i zna. I ispade još i hrabar naspram ove opozicije : (Nisam rekao i dijela vlasti.) „Brod je crnogorski, more do 12 milja od obale isto tako, a u našoj kući nam neće niko određivati šta je naše.“

Konačno je neko stisnuo petlju.

E tako su odmah krenuli i na Mandića, koji petlju ima poodavno. Zamislite “ jeres“ , on je primio Mitropolita, poljubio ga u ruku i još istakao trobojku u kabinetu. I ovo je velika hrabrost pored ovakve opozicije. (Nisam rekao i dijela vlasti.)

A to nikako nije dobro da uradi Predsjednik Parlamenta, po ovim genijima istine. Mada se tu tačno vidi da je DPS nastao od Komunističke partije Crne Gore, koja je ogrnuta engleskim šinjelima baš jednog Mitropolita Joanikija, onomad 1945-te pritukla sa još 120 sveštenika. A malo kasnije svog komunističkog Predsjednika Skupštine poslala na Goli otok da i njega prituku. I jesu.

Ne smijem ni da pomislim da je vrijeme 45-te, sa ovim novim snagama, da bi isto bilo i Mićoviću i Mandiću, kao tih godina Lipovcu i Raičeviću. Ne bi se ni Krapović izvukao, garant. Marko Kovačević bi bio gratis, za onaj prst od juče. Mi ostali, nižerangirani, bi dobili samo rad na morskom ostrvu sa prevaspitavanjem, kao moj đed onomad.

Srećo je 2024-ta, ali naumi ostaju isti kao prije 80 godina. Čudo je marksističko – lenjinistička škola i njen vokabular. Bogme i nakana. No da se vratimo rukoljubljenju, zastavi i brodu.

Znači, po ovim mladim snagama „pojedinačno najjače partije“ ( al’ za malo) ne ljubiti u ruku Mitropolita, nikako ne isticati zastavu trobojku (pod kojom se inače obavi pola vjenčanja u Crnoj Gori) i ne nervirati tuđeg ministra odbrane što je brod naš. Naročito ne nervirati ministra susjedne nam države, s kojom imamo i morsku granicu, i nikako ne ljubiti Mitropolita u ruku jer je naš, i ne isticati zastavu jer je i ona, gle čuda, naša!

Pa oni su ipak prevazišli i sebe u otklonu od sebe i Crne Gore. Odreći se svega što je naše. A ja se čudim što prevode NJegoša, što kriju pjesme Kralja Nikole, poslanice Petra Prvog, kriju zadnje rečenice Marka Miljanova kao zmija noge, imaju čak i vapaj netalenta da je Serdar Janko veleizdajnik, udaraju maljem u djedovske nadgrobne spomenike, ne daju Vladici Radu da počine tamo na vrhu Lovćena kako je želio nego kako oni misle da treba i tako redom i tako kako niko nije u svijetu svoju istoriju prekrajao i svoje narodne tribune i najglasovitije junake i mudrace nipodaštavao i ismijavao.

A sve staje u jedno objašnjenje. Odreći se samih sebe, svoje istorije i svoje postojbine u cilku razbijanja genetskog koda jednog naroda.

To je program koji nije upalio, gospodo omladinci.

Umalo da nije, otud i ova stalna muka oko naših znamenja. Jer ona nisu vaša, na žalost. Zato ste politički pali, ali da vam se doobjasni ne može nikako, da je Mitropolit glava Crne Gore bila i biće, da su baš nju kao državu spasili Mitropoliti, da je zastava crnogorska bila, evo i ostala, trobojka – makar kao narodna, a da je „Jadran“ naš brod koji je naručio onomad onaj kralj rođen na Cetinju i da naša zemlja kolika god da je, ima svoje ime i ima svoj narod, kome je dosta slobode po vašoj mjeri, istina po vašoj savjesti, znamenja po vašim regulama.

Postoji jedna stalna težnja poraženih kvazielita, posle 30.avgusta 2020-te, da nikako ne padne tonus njihove tobožnje brige za državu, da se pod medijskom lupom drži svako ko je dovoljno jak da kaže suprotno od njihovih istina, a namirišu li što srpsko odmah se baca u bitku sve što se ima, i poslanici i mediji.

Udruže se pa se mjeri kako Marko Kovačević drži prst dok namješta sat, kako Krapović ne da svoje, a kako Mandić ljubi ruku, gle čuda, svom Mitropolitu.

Tako uvode teror manjine, a pokušavaju i na žalost često i uspijevaju da javne djelatnike drže u stalnom strahu od svoje političke i medijske odmazde ne bi li kupili vrijeme za svoje namještenike koji još sjede po ministarstvima i direktoratima. Koji još ne daju mira Crnoj Gori i njenom narodu koji hoće veće plate, penzije i pravdu bez bivših.A namještenici prelijeću, ja bih rekao, po partijskoj dužnosti. Vjerni svima odani nikome, sem sebi, preletači su samo produžena ruka medijskog hajkačkog udruženog dejstva stare vlasti. (Nisam rekao i opozicije)

Ono što se mora uraditi je sledeće, a naročito oni koji su u vlasti: Ne obazirati se na skaske i pridike bivših, sprovoditi svoju misao do kraja i pomiriti Crnu Goru, jer ako se bude slušala DPS političko – medijska orkestracija, onda nema ni promjena ni pomirenja.

Mora im se priznati, omladincima iz starog jednoumlja, da to rade dobro, da je aparat sačuvan, kako medijski tako i kulturni, da imaju političko pokriće u parlamentu pa na momente djeluje da nisu ni razvlašćeni. A narod kipti od bijesa što je to tako.

Pa gospodo iz nove vlasti – brže mijenjajte ljude koji odlučuju jer sa ostacima iz DPS-a, koji čine i dalje veću polovinu onih “ što se pitaju“, puta nema do u rasulo. A narod će biti sve više bijesan, a to vodi samo jednom – mogućem povratku one iste partije koja još ima snage i medija da kreira i stigmatizuje i Ministra odbrane i Predsjednika Parlamenta.Gradonačelnike da ne pominjem, to su doktorirali.

Zato, ili provjetravanje da “ osvježi“ ili držite tu memlu od koje vam neće biti dobro niti jedan dan.

Pa kako hoćete. Na vama je, gospodo iz vlasti.( Nisam rekao: “ Iz opozicije“ ).