Britanski mediji: Milo namjerno polarizovao biračko tijelo identitetskim pitanjima, napad na Crkvu mu se obio o glavu!

Opozicione stranke osvojile su tijesnu većinu poslaničkih mjesta na crnogorskim izborima. Florijan Biber i Jovana Marović iz britanskog univerziteta LSE osvrnuli su se na aktuelnu društveno-političku situaciju i ocjenjuju da, iako tek slijede brojni teški izazovi, sada postoji stvarna prilika za nastavak pune demokratske tranzicije u zemlji.

Oni su istakli da su parlamentarni izbori u Crnoj Gori 30. avgusta bili deseti pokušaj opozicije da pobijedi Demokratsku partiju socijalista, na čelu sa Milom Đukanovićem i podsjetili da u suštini vladajuća stranka nije smijenjena od 1945.

Ipak, opozicija je uspjela da pobijedi, osvojivši 41 mjesto u Skupštini.

Oni ističu da postoje određeni razlozi za zabrinutost, prije svega apostrofirajući incidente u Pljevljima, te da je donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je vjernike ubijedio da postoji realna mogućnost konfiskacije crkvene imovine dodatno uzburkao strasti u zemlji, prenosi In4s.

Navode i da je tokom proteklih decenija vladajuća stranka promovisala odvojeni crnogorski nacionalni identitet, usput getoizirajući Srbe.

„Đukanović je često namjerno polarizovao biračko tijelo identitetskim pitanjima, znajući da će tako glasovima Crnogoraca, Bošnjaka, Albanaca i Hrvata obezbijediti većinu. Međutim, ovog puta izgleda da mu se polarizacija obila o glavu. Čini se da je crkveni zakon, više nego ikada prije, mobilisao građane da glasaju protiv Đukanovića.“

Osvrćući se na rezultate koje su ostvarile tri pobjedničke koalicije, oni posebno apostrofiraju ulogu liste Crno na bijelo (koju predvodi Ujedinjena reformska akcija – URA, koja je građanska i napredna stranka sa snažnim naglaskom na zelene politike), kao i njenog vođe, dr Dritana Abazovića, kojeg veći dio javnosti „slavi“.

Uprkos rizicima, ocjenjuju da postoji mnogo razloga koji ulivaju nadu da će ovakav ishod izbora donijeti boljitak Crnoj Gori.

„Mirni prenos vlasti nakon tridesetogodišnje vladavine jedne stranke uvijek je izazov, posebno zbog činjenice da je ta stranka transformisala zemlju, uspostavljajući svoju nezavisnost uz čvrstu prozapadnu spoljnju politiku. Prvi signali koje je poslala opozicije bili su ohrabrujući jer su se suzdržali od dalje polarizacije situacije i pozvali na smirenost.

Dalje, tri koalicije su se brzo dogovorile oko četiri osnovna principa za novu vladu. Prvo, buduća vladajuća koalicija će ispuniti sve međunarodne obaveze, uključujući i obaveze prema NATO-u. To je takođe potvrdio jedan od lidera DF-a, ističući da odlazak iz Alijanse nije na dnevnom redu.

Abazović, lider URA, takođe je mnogo puta podvukao da neće biti povlačenja priznanja Kosova.

Drugi princip podrazumijeva neophodne reforme koje Crna Gora mora da sprovede kako bi ubrzala svoj put ka EU, i u tom smislu su ključne one koje se odnose na vladavinu prava, odnosno jačanje i depolitizacija institucija, te odlučna borba protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Dogovorena je vlada sastavljena od eksperata, kao trećeg principa, koja po mišljenju trojice lidera može najbolje odgovoriti na trenutnu, krajnje zabrinjavajuću, političku i ekonomsku situaciju u zemlji. Konačno, nova vlada biće u potpunosti posvećena poštovanju Ustava i sprovođenju zakona, izmjenama i dopunama svih diskriminatornih zakona, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Manjine su takođe pozvane da učestvuju u radu buduće vlade.

Smatraju da će pravi izazov za opoziciju biti izbjegavanje tri iskušenja.

„Prvo, možda postoji iskušenje da DPS kupi ili kooptira nekog poslanika opozicije da promeni stranu, uz podsjećanje da ne bi bilo prvi put da DPS to uradi. Drugo, mogli bi da padnu u iskušenje i nastave klijentelističke i nepotističke prakse DPS-a, te da umjesto da demontiraju sistem koji je zarobio državu, i oni sami učine isto. Treće, biće neophodno izbjegavati beskrajne prepirke oko identitetskih pitanja, koja polarizuju društvo i imaju malo uticaja na poboljšanje života ljudi.“

Zaključili su da bi međunarodna podrška i angažovanje mogli pomoći zemlji da izbjegne zamke i opasnosti povezane sa okončanjem višedecenijske vladavine jedne partije, te da bi, ako ovaj proces uspije u Crnoj Gori, on mogao bi poslužiti i kao primjer kako postupati sa drugim takvim režimima.