Britanski „Ekonomist“: Milo je crnogorski monarh kojeg se narod zasitio

Te 1989. godine bio je jedan od najmlađih lidera u Evropi. Trideset godina kasnije Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore i dalje mlad sa samo 57 godina, na vlasti je bilo kao predsjednik, premijer ili šef vladajuće stranke, duže nego bilo ko u Evropi, prenosi u svom tekstu „Crnogorski monarh-zašto je Milo Đukanović lider sa najdužim stažom u Evropi“, britanski magazin „Ekonomist“.

Crnogorci moraju biti u svojim 40-im godinama da bi pamtili vreme pre njega.

Ostali evropski lideri žele da znaju koja je tajna njegovog uspjeha, ali on poručuje da nema jednostavnog objašnjenja. Na njegovom zidu nalazi se portret Kralja Nikole koji je 1918. godine svrgnut nakon 58 godina. Đukanović ne želi da se poredi s njim, mada možda nema izbora.

Poslednjih devet nedelja na hiljade ljudi je izašlo na ulice Podgorice tražeći Đukanovićevu ostavku. Predsjednik Crne Gore ipak nije uznemiren. On je 2016. godine, kako je sam rekao, bio meta zavjere, koju je finansirala Rusija, u želji da ga ubiju, i sada Rusi ponovo po njemu prave probleme.

– To su obične gluposti – kroz smijeh je rekao Dejan Mijović opozicioni političar i dodaje da je demokratija u Crnoj Gori lažna i Đukanović drži sve poluge vlasti, i sad mora da ide.

Crnogorska razjedinjena opozicija dobila je dodatnu energiju zahvaljujući optužbama bivšeg tajkuna koji danas stanuje u Londonu. Od januara, Duško Knežević, nekada blizak prijatelj Đukanovića, objavljuje informacije koje će, kako se nada, oboriti predsjednika Crne Gore.

On je opisao obrazac korupcije u cijeloj državi, pa je čak pustio video u kojem se vidi kako on lično daje nelegalni doprinos Đukanovićevoj izbornoj kampanji, jednom njegovom zvaničniku (Slavoljubu Stijepoviću).

Đukanović je kazao da je taj slučaj riješen, ali da je sve drugo što Knežević priča laž bjegunca od pravde (Knežević je osumnjičen za „pranje novca“). Knežević je priznao da je prekršio zakon o doprinosima kampanje, ali je dodao da je to jedini način da se neko bavi biznisom u zemlji u kojoj Đukanović reketira i drži sve pod kontrolim.

Međutim, afera Duška Kneževića i demonstracije opozicije se odigravaju, Đukanovićevo političko preživljavanje je izvanredno.

U 1989. godini Đukanović je bio štićenik Slobodana Miloševića, tada lidera Srba. Ali kako se Milošević suočio sa porazom u ratu oko Kosova, Đukanović se okrenuo ka zagovaranju obnove nezavisnosti Crne Gore, izgubljene 1918. godine kada je Jugoslavija stvorena. To mu polazi za rukom 2006. godine, kada je uspio da stvori raritet na Balkanu – multietničku državu.

Đukanović je pričao da pokušava da se povuče sa vlasti, ali da mu uvijek iskoči neki novi zadatak.

Crna Gora se priključila NATO alijansi 2017. godine. U Crnoj Gori nikad nije došlo do promjene vlasti na izborima.

Plašeći se uticaja Rusije, zapadni lideri izgleda nisu raspoloženi da pokušaju da ubijede „lukavog“ Đukanovića da se povuče.

Između 1696. i 1918. godine Crna Gora je imala sedam lidera, koji su u prosjeku vladali po 32 godine. Jedna od tajni njihovog uspjeha je bilo dobro balansiranje između suprostavljenih klanova. Upitan da li je danas situacija u crnogorskom društvu ista, Đukanović je žustro odgovorio da je za razliku od prethodnih lidera, on izabran od strane građana.