Mnogi saveznici sa strane govorili su o problematici funkcionisanja demokratije u balkanskim zemljama. Mnogo puta su se te dražve klasifikovale kao preddemokratska društva, međutim, umjesto napredovanja, Balkan nazaduje.
Tako imamo dva flagrantna primjera kršenja svih demokratskih postulata na primjeru Crne Gore i tzv. države Kosovo. Na Kosovu i Metohiji već nekoliko dana traje nasilje od strane samozvanog premijera Aljbina Kurtija i to nad srpskim narodom koji domininantno živi na sjeveru južne srpske pokrajine, a bespotrebno je govoriti i o problemima sa kojima se suočavaju Srbi koji žive u enklavama južno od Ibra. Upad specijalnih policijskih snaga ROSU u Sjevernu Mitrovicu kako bi navodno sačuvali mir, a na šta su Srbi odgovorili postavljanjem barikada, hapšenje Dejana Pantića, bivšeg policajca i policijska tortura nad njim, napad na porodicu Petrović i uništavanje litara i litara privatne imovine, samo su neki od skandala koje je prištinska administracija izvršila prethodnih dana.
Epilog svemu tome jeste upad u opštinu Sjeverna Mitrovica gdje albanski političari preuzimaju vlast i postavljaju Albanca za gradonačelnika Sjeverne Mitrovice. I pored dobroćudnih poruka koje je gradonačelnik poslao kako „čuvaju kuću za domaćina dok se ne vrati“, jasno je da je ovo poruka zvaničnom Beogradu kako će se oni pitati i u djelovima južne srpske pokrajine gdje dominantno živi srpsko stanovništvo. Svakako, pored ostavki koje je podnijela Srpska lista, rješenje se ne može niti smije tražiti na ovakav način.
Dok sa jedne strane postoji problematika oko postavljenja ljudi za koje niko nije glasao na čelo opštinskih vlasti, u Crnoj Gori imamo pak drugačiju situaciju. U Crnoj Gori vlast ne mogu formirati oni za koje je narod većinski glasao upravo zbog opstrukcija odlazećeg predsjednika i lidera opozicije Mila Đukanovića.
Naime, i pored postojanja parlamentarne većine, koja je osvojila izbore 30. avgusta 2020. godine i njihove konačne homogenizacije, predsjednik države odbija da da mandat lideru Demosa Miodragu Lekiću već predlaže da Crna Gora krene u vanredni izborni proces. Njegova stranka blokirala je izbor sudija Ustavnog suda, što je bio preduslov za nastavak evropskog puta Crne Gore, ali je time i blokirao proces održavanja lokalnih izbora jer Ustavni sud nema kvoruma da odlučuje o Ustavnim žalbama. Samim tim, Đukanović je blokirao i državnu ali i lokalnu vlast od vršenja svojih funkcija iako postoji potrebna većina za formiranje svih vlasti, svjesno gurajući Crnu Goru u dalju destabilizaciju.
Demokratičnost ove dvojice lidera je očigledno na vrhuncu. Ponekad zaista izgleda i strašno koliko su njihovi potezi usklađeni da kada je kriza u Crnoj Gori, bude kriza i u južnoj srpskoj pokrajini. A Brisel, kao Brisel, samo ćuti i gleda.