Branka Milić: Ponosna sam i što sam Srpkinja
Dane provodim u osam kvadrata kafe-kuhinje i na dijelu terase, koji je sakriven od pogleda. I to je sve.
Tako priča Branka Milić, koja danas navršava godinu boravka u izolaciji Ambasade Srbije u Podgorici, gdje je otišla nakon glavnog pretresa u Višem sudu, u kojem je u maju i prvostepeno osuđena na tri godine robije zbog pokušaja terorizma u slučaju “državni udar”.
“Vijesti” su u dva navrata tražile od Ambasade Srbije i ambasadora Zorana Bingulca da ekipi lista odobre razgovor sa Milićevom u zgradi na Bulevaru Ivana Crnojevića, ali nikada nijesu ni odgovorili na dopis.
Optužena tvrdi da kontakt ima samo sa svojom porodicom – kćerkom i zetom, advokatom Mirojem Jovanovićem, monahinjama Manastira Duga, ali i obezbjeđenjem u zgradi Ambasade.
Novosađanka se, nakon dolaska u Ambasadu, obavezala da neće fotografisati prostor u kojem provodi dane, ali i ima veoma skučen radijus kretanja u zgradi diplomatskog predstavništva.
„Izričito mi je zabranjeno da se krećem bilo gdje, sem unutar ovog prostora u kome imam ležaj, radni sto, sudoperu i frižider. Ni sa sprata ne silazim, a kamoli u šetnju. Sva šetnja mi je do toaleta pored kafe-kuhinje i do kupatila dva puta sedmično. Što se tiče posjeta – jednom su bili moja kći, zet i unuk, povremeno dođu monahinja Jovana i monahinja iz Manastira Duga. Jednom je bio Mileta Pavićević i, koliko me pamet služi, to je sve. Ne računam posjete mojih branilaca, koje su iz razumljivih razloga nakon donošenja prvostepene presude rijetke”, opisala je gdje boravi i kako provodi dane u Ambasadi.
Ona tvrdi da je „najomraženiji lik” u grupi prvostepeno osuđenoj za pokušaj terorizma, jer tri godine odbija da se dogovara sa glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem i sutkinjom Suzanom Milić.
“Da mi je neko rekao da je ovako nešto moguće, da u Crnoj Gori može da postoji ovakva mržnja prema osobi o kojoj se ne zna ništa sem onoga što je tužilac Katnić htio, rekla bih da je lud. I pored svega, ponosna sam na sebe, na divnu i hrabru kćer i zeta, mog malog unuka, koga sam samo jednom zagrlila. Ponosna sam i što sam Srpkinja i što sam dio svog života provela u patriotskim udruženjima”, naglasila je Milićeva.
Vojvođanka, po zanimanju građevinski tehničar, uhapšena je 16. oktobra 2016. godine – na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, gdje je sa još 13 osoba optužena za pokušaj terorističkog napada.
“Ova farsa je odrađena u dogovoru dvaju država. Srbija nikada nije postupila po mojim krivičnim prijavama protiv Saše Sinđelića i drugih osoba. ANB je dostavio pismeni odgovor da o meni nikada nisu prikupljali podatke niti da sam za njih ikada bila bezbjednosno interesantno lice. Isto su odgovorili BIA, MUP Srbije i Tužilaštvo za organizovani kriminal. Ovu trogodišnju torturu, a pogotovo vrijeme provedeno u samici Spuža i ovdje u kafe-kuhinji, smatram kao posredno ubijanje”, napisala je Milićeva.