Braniće Sinjavinu od vlasti koja hoće da je otme

Udruženje Bjelopavlića ”Bijeli Pavle”, Crkvene opštine, Planinarskog kluba ”Prekornica” iz Danilovgrada i Udruženja stočara ”Bjelopavlićka Sinjavina” organizuje u subotu, 19. maja, u 10,00 sati u hotelu Perjanik u Danilovgradu, sastanak na kome će se govoriti o planiranim aktivnostima na zaštiti planine Sinjavine od najavljene militarizacije. Udruženje građana i poštovalaca Bjelopavlića ”Bijeli Pavle” iz Danilovgrada u saradnji sa Crkvenom opštinom, Planinarskim društvom ”Prekornica” iz Danilovgrada i Udruženjem stočara ”Bjelopavlićka Sinjavina”, planira prvi pohod na ovu planinu ”Putevima Bjelopavlićkih domaćina”, koji su neprekidno, još od 1881. godine do danas, sa svojim stadima izdizali na katune planine Sinjavine, koji su tada pokazali kako se branila i odbranila ova planina. Pohod na Sinjavinu biće upravo stazama i putevima Bjelopavlića, uzornih domaćina, koji su tim putem, sa svojim stadima izdizali na ovu planinu.

„Sada imamo najave Ministarstva odbrane da na najvećem dijelu Sinjavine planira da podigne vojnu bazu sa ostalim pratećim elementima radarskih i drugihsistema, strelišta, odlagališta i deponija otpada, ali imjesta na kome će se uništavati ubojna sredstva čime bi se za uvijek kontaminirala ova planina. Bjelopavlići Sinjavinu dobiše od Knjaza i Gospodara Crne Gore Nikole I Petrovića Njegoša, koji im je, zbog zasluga u oslobodilačkim ratovima protiv Turaka, dao pravo na izdig na ovu planinu daleke 1881. godine. Od tada bjelopavlićke porodice izdižu preko ljeta sa svojim stadima na katune na Sinjavini. Znači Bjelopavlići neprekidno, izdižu svoje “blago” na katune Sinjavine, već 137.godine. Praktično odmah nakon toga, već 1893. godine naši preci – pedeset prisutnih Bjelopavlića, na skupu održanom tim povodom, na Petrušinskom katunu, na Okrugljaku, je pokrenulo inicijativu za podizanje crkve i formiranje groblja pored nje, pa su se dogvorilo da za gradnju crkve, svaki Bjelopavlić priloži jednog ovna ili četiri fiorina i otpočeli gradnju ovog svetog hrama,posvećenog Sv.Vasiliju, Ostroškom Čudotvorcu, u narodu poznatija kao crkva Ružica. Ovaj dogovor podržali su i ostali Bjelopavlići, dajući svoje priloge, najviše u novcu, kako bi se crkva što prije napravila, pa su je, svojim trudom i ljubavlju podigli 1894., a osveštali 1904. godine, a u zahvalnost Knjazu crnogorskom Nikoli I Petroviću.  Sinjavina je i danas simbol kohezione snage Bjelopavlićkog plemena, a potreba očuvanja tamošnjih komunskih međa i danas je prisutna kod mnogih plemenika. Valja podsjetiti na jedan dogovor Bjelopavlića iz 1925. godine po kome niko od njih (Bjelopavlića), ne može prodati svoje komunsko pravo – “to ostaje iseljenom plemeniku makar se kad vratio”. Zapamćeno je da je vojvoda pop Risto Bošković naredio da na prvom izdigu mora uzeti učešće “svaki Bjelopavlić koji ima tri ovce, s tim da ga država snabdije municijom”, da bi je odbranio od haračlija i zulumćara. U tim naporima da odbrane svoju imovinu i svoje blago, desetine Bjelopavlića je ostavilo svoje živote, o čemu svjedoče grobovi u porti crke Ružice. Kako tada, tako će i danas, ali ne oružjem, već svim demokratskim sredstvima,  Bjelopavlići braniti Sinjavinu od namjere vlasti da  je otme i militarizuje, kaže se u saopštenju.