Braći u Crnoj Gori kao mala podrška u vrijeme popisa

Piše otac Nenad Ilić

Braći u Crnoj Gori kao mala podrška u vreme popisa, podsećanje na čojstvo i junaštvo crnogorskih Srba, koje su beležili veliki Marko Miljanov, izbačen iz lektire, ali i Gerhard Gezeman, svako na svoj način zadivljeni visokim moralnim kodeksom stanovništva Crne Gore i Brda.

„Na Prentinu glavicu, zborno mjesto Bjelopavlića, dođoše jednog dana na pregovore, radi izmirenja krvi, predstavnici kuće Đuranovića i Brajovića. Pored njih okupe se i ostali viđeniji plemenici, da im pomognu izmiriti se. Prema običaju otpočeše pregovore, a li zaoštrenost je bila tolika i s jedne i s druge strane, da su morali prekinuti s pregovorima.

Jedan od uvrijeđenih Đuranovića, pošto se nije mogao sporazum postignuti, odluči da na istom mjestu osveti krv svoga brata. Trgne kuburu iza pasa i opali na jednog Brajovića. Skočiše jedni i drugi na oružje da se pokolju. U tom ostali plemenici, kad viđeše da Brajović nije ranjen, navališe još većom žestinom na njih da ih izmire. Tako i bi.

Poslije uobičajenog pića jedan za drugim krenuše svojim kućama. Na mjestu ostade nepopmičan jedino serdar Blažo Radović, tada mladić od nepunih petnaest godina, prigrnut čobanskom stručicom: sjedi i ćuti. Kad ga je njegov otac Rade pozvao da pođu kući, mladić zamoli oca da mu priđe, jer ima nešto da mu kaže i reče:

Ja sam ranjen u prsa, jedva sam se dosad držao, da mi se ne primjeti, pa zato čekaj dok se smrkne da me kući poneseš. Namjesto Brajovića Đuranović je pogodio mene; sakrio sam ranu da se ne bi bratska krv prolila, i kumim te Bogom nemoj za ovo da iko zna.

Kad je tadašnji gospodar Crne Gore, vladika Rade, saznao za ovo, odmah je poslao za Blaža, primio ga u perjanike, a kasnije ga postavio za kabadahiju i serdara.“