Piše: Dragiša Petrović
Opšte je mjesto da smo mi društvo po mnogo čemu zajednica u predpolitičkom stanju. Nema ovdje politike, ni u naznakama, ako politiku iko više doživljava kao upravljanje državom po nekakvim opšte ustanovljenim regulama.
Zaduženi smo do potomka za kojeg još nemamo imenicu, a busamo se u lovačku istoriju i plekamo u planetarne sukobe između istoka i zapada. Kao miš među slonovima. Toliko jadno da nije ni za pošalicu.
Komunizam sahranjem u Moskvi i Pekingu, a Ivan od Pośe kraj Morače podiže spomenik Brozu držeći na reveru bedž EU. A ona rezolucijom izjednačila po zlu – komunizam i fašizam.
Za posljednjih par godina je po našim ulicama, kao u najbrutalnijijim filmskim scenama, upucano preko 50 naših sugrađana, gotovo nijednom se ne zna ubica, a tu se truća u bezbjednosti, građanskom društvu i drugim ispraznostima.
Umjesto da nam Raško objasni kako je njegov politički tata i guru Ranko Krivokapić, dogurao do najviše penzije u državi – 2.000 evra, a na Cetinju onomad, pun snage, startuje iz mjesta kao Bolt; a Šehović otkrije algoritam kako se do raskošnog stana dolazi mjesečnom ratom za cipele i kako je Ivan Ramada uspio da proda zemlju na Ljututuku kao da gleda na Sveti Stefan; oni nas zamajavaju na tako prizeman i džiberski način kao da smo ometeni o razvoju.
Gotovo da žele, taj crnogorski JUL podijeljen na dvije pole, nametnuti kontekst u kojem ćemo se prilikom upisa u šolu i sklapanja braka izjašnjavati o Srebrenici. A Ibrahimović nasmijan i začešljan kao svat naizust naučio tri pasusa opštih mjesta i mliječi i ponavlja koliko ti volja. Kao da će neko smetnuti s uma da ga pita za stanove, recimo onaj komotni što je dobio njegov saradnik Suljo pa ga pazario i ušićario nekoliko desetina hiljada evra.
Svakako i oni znaju da su svi zanemarljivi i nebitni osim kao prirepak DPS-u. Da su bez vlasnika DPS i gazde klana Đukanovića svi prošlost i, zajedno sa njim i njegovom svitom, predmet interesovanja Katnićevog resora (ja ga još ne mogu smetnuti s uma – kako da onakav lik ode u penziju).
Dakle umjesto da se zabave o čudu i traže broj telefona Novovića, da bi, ako se na displeju pojavi poznat broj, na vrijeme spakovali pidžamu i četkicu za zube oni se nešto, doduše blijedo i uškopljeno kokote, pridižu i postavljaju uslove zelenom – rano ubranom Dritanu.
Umjesto da se Đukanović smete o svom patrijskom i imovinskom čudu, rasulu partije koje će se pokazati za koji dan u Beranama i Ulcinju, on preko junoše Nikolića postavlja nove i nove uslove čiji će krajnji epilog suštinski biti da Dritan pređe na njihovu stranu, a SNP ostavi u međuprostoru – limbu.
Umjesto da se bos Milo (bos i u jednom i u drugom značenju) crveni i znoji kao nedavno kad mu se nije moglo nadostiti marmica, on izuva mlađanog Dritana, koji je još ranjiviji na prehlade i nazebe.
A Dritan tolkuje da je to sigurno priča uoči izbora u Beranama i Ulcinju.
A jedno je i izvjesno i dogledno za koji dan u Beranama i Ulcinju, i koju sedmicu u Podgorici i još 13 opština, biće sve jasno i očigledno. I ko je izuven i bos i ko je svučen i go.

Bitangica i bitanga, gledano s lijeva na desno.