Boškovićevi zasadi se nijesu primili: “Da se jadan za zelen bor uhvati i on bi se osušio”
Sadnice smrče i bora koje je Ministarstvo odbrane zasadilo na Sinjajevini u novembru prošle godine osušile su se, a samo par biljaka, od čak 3.000 zasađenih, se još bori da preživi.
Ovakav slijed događaja samo pokazuje kako u praksi izgleda kada je od suštine i stvarne brige za prirodu i prije svega eskosistem Sinjajevine, bitnija propaganda resora kojim rukovodi ministar Predrag Bošković.
Očigledno je da za propagandne svrhe Ministarstvo odbrane nije žalilo novca građana za kupovinu sadnica, koje su, sve su prilike, svjesno žrtvovane zarad par fotografija da bi se ministar pokazao kao ekološki savjesan.
Kako izgleda briga o ekologiji u režiji ministra Boškovića najbolje mogu posvjedočiti osušene sadnice, koje nažalost nisu posađene tamo gdje su moge uspjeti, na primjer na Durmitoru gdje je lani posječeno na desetine stabala u srcu nacionalnog parka, na Lovćenu gdje šume nestaju ili brdu Gorica u Podgorici koje svake godine sve više gubi zelenu površinu.
Ovaj neuspjeli trik ubjeđivanja javnosti u brižnost Ministarstva odbrane na čelu sa ministrom Boškovićem, nadamo se da će biti opomena da se odustane od sumanutog nauma da se na Sinjajevini zasadi 100.000 sadnica, jer na osnovu dosadašweg iskustva vidite kakva će im biti sudbina.
Ono što je najbitnije, jeste činjenica da ovakvav scenario sa stradanjem sadnica bora i smrče, treba da bude opomena i apel prirode za odustajanje od još sumanitije odluke da se Sinjajevina koristi za vojni poligon. Ukoliko Ministarstvo odbrane nije bilo sposobno da procijeni da sadnice četinara neće uspjeti da opstanu na pašnjaku Sinjajevine, kako onda da im vjerujemo u procjenu da vojni poligon neće uticati na ekosistem naše planine.
Inženjeri šumarstva sa kojima smo razgovarali kazali su nam da sadnicama smrče i bora na Sinjajevini nije ni bilo jesto, te ističu da je to područje bilo pogodno za šumu ona bi i sama nastala. To je saglasno i stavu biologa koji ističu da su pašnjaci ugroženi u kod nas i u Evropi te da je njihova zaštita nužnost. I šumarski inženjeri i biolozi su još saglasni da se drugi po veličini pašnjak u Evropi ne smije prokockati za vojni poligon, već da ga treba koristiti na održivi načina kroz razvoj stočarstva.
Stoga još jednom apelujemo na Vladu da poništi odluku o pretvaranju Sinjajevine u vojni poligon, jer se naši strahovi već obistinjuju kada je u pitanju briga o Sinjajevini.
Nažalost, već se obistinila jedna narodna: “Da se jadan za zelen bor uhvati i on bi se osušio”.
Građanska inicijativa Sačuvajmo Sinjajevinu