Boško Vukićević: Šta mi se ne dopada u slučaju protiv Mila Božovića?
Piše: Boško Vukićević
Mila Božovića poznajem kao pristojnog, kulturnog, izuzetno korektnog čovjeka. Uvjeren sam da će se optužbe na njegov račun pokazati kao neosnovane.
Bilo bi neprimjereno da ovdje ponovim banalnu i istrošeni frazu – „očekujem da će institucije odraditi svoj posao“. Jer je opštepoznato da naše institucije, pogotovo u vrijeme diktatorske strahovlade, nijesu obavljale valjano svoj posao, već da su služile za progon neistomišljenika režima. Moja je nada da će u ovom slučaju i ubuduće institucije (u procesu oslobađanja) pokazati diskontinuitet sa prethodnim djelovanjem, biti slobodne i nezavisne.
Šta mi se ne dopada u slučaju protiv Mila Božovića? Prije svega to što su u istom danu privedene osobe koje su, navodno, bliske ili pripadaju jednom kriminalnom klanu, kao i osobe koje navodno pripadaju suparničkom. Ta vrsta sinhronizovanog djelovanja trebalo bi pokaže nezavisnost institucija. Ali je očigledno vještačka. Ne dopada mi se ni izabrana tempistika hapšenja, za koju postoji sumnja da je određena upravo za vrijeme zasijedanja jednog specifičnog skupštinskog odbora (a možda odabrana i u neke političke svrhe). U toj tempistici ne dopada mi se ni odabir akcije: uoči najvećeg hrišćanskog praznika.
Vidim da mnogi primjećuju kako u komentarisanju ovih stvari ima navijačkih tendencija, obojenih „nacionalnim bojama“. U smislu – „kada se hapsi ‘njihov’, mi se radujemo, a kada se hapsi ‘naš’, mi negodujemo i tugujemo“. Iako je prisutna i ta stvar, a bilo bi i neobično da je nema u okviru društva koje je diktatorski režim decenijama dijelio i svađao – mislim da je mnogo značajnije primjećivanje jedne druge i dramatičnije pojave. A, to je, upravo – selektivnost ovakvih poteza institucija.
U tom smislu, opštepoznato je da protiv bivšeg diktatora postoji obilje dokaza za vršenje raznih krivičnih djela (neke od njih su iznijele, svojevremeno, i italijanske pravosudne institucije). Međutim, on još uvijek nije uhapšen niti procesuiran, kao ni njegovi najbliži politički i poslovni saradnici, za koje takođe postoje osnovi za procesuiranje. Dok takva selektivnost ne bude prevaziđena u okviru institucija koje su u procesu oslobađanja – demokratizacija društva će biti miljama daleko.
Drago mi je da je moj prijatelj Milo Božović odmah negirao sve optužbe na svoj račun i nadam se da će uskoro biti oslobođen.
a sta ako ti je prijatelj svercer kokaina
Dzonatan@jesi li zaduzen da pljujes po covjeku .
Ajd setaj
Pobrkali prezimena, umjesto Mila Đukaja uhapsili poštenog čovjeka… I to pred Vaskrs. Daće Bog da pravda pobjedi