Kada je stupila na dužnost predsjednice Skupštine grada Podgorice, ugledna ljekarka Jelena Borovinić Bojović obećala je da će gradsku skupštinu učiniti „otvorenom i pristupačnom”. Da li je zaživjela ta njena ideja?
„Prema prvim utiscima građana – jeste. Sjednice podgoričkog parlamenta su veoma dinamične, karakterišu ih velika zainteresovanost javnosti i direktni prenosi, a inicijative i pozicije i opozicije dobijaju prostor. Ja po potrebi vršim i ulogu „saobraćajca na raskrsnici”, vodeći računa da ideje sa svih strana ostvare protok i da nema sudara i zastoja. Neću pogriješiti ako kažem da nakon sjednica svi odlaze kući zadovoljni. U početku je bilo malo turbulencija, dok su se predstavnici bivše vlasti navikli na demokratiju i opozicione klupe, a sada je već mnogo bolje. Energiju trošimo na rješavanje infrastrukturnih, saobraćajnih i komunalnih izazova, kao i na razvoj kulture i ozdravljenje političkih i međuljudskih odnosa. Ipak, to je proces koji će potrajati. A naša kolebljivost ili nepokolebljivost biće istovremeno i mjera naše zrelosti i spremnosti da služimo svom gradu i svim njegovim žiteljima”, kaže u intervjuu za „Politiku” Jelena Borovinić Bojović.
Tvrdi i da su lokalni izbori u Podgorici donijeli prvu smjenu vlasti u glavnom gradu putem glasačkih listića, nekoliko decenija od obnove višestranačkog sistema.
„Rezultati su predstavljali kraj monopola jedne partije i početak demokratskih procesa. Danas u vršenju vlasti u glavnom gradu učestvuje nekoliko koalicija, odnosno više od deset političkih stranaka demokratske orijentacije. Prevazilaženje razlika i sujeta, uspostavljanje efikasne komunikacije i sklapanje dogovora – sve su to karakteristike „podgoričkog modela”. Naš grad danas personifikuje ideju uključivanja svih demokratskih snaga u procese odlučivanja i njihovu ravnopravnu zastupljenost. To u praksi znači insistiranje na programskim sličnostima, a ne na razlikama. I to je najbliže onome što kolokvijalno zovemo „dogovor s građanima”. Iz tog razloga preporučila sam Podgoricu kao paradigmu za državni nivo na kojem se formira vlada. I mogu da kažem da je djelimično i sproveden, napravljeni su prvi veliki koraci izborom gospodina Mandića za prvog čovjeka crnogorskog parlamenta. Vjerujem da će direktnom integracijom predstavnika koalicije „Za budućnost Crne Gore” i srpskih političara uopšte, ta ideja biti u potpunosti realizovana“, kazala je ona za Politiku.
Jasna je da nastupa kao nestranačka
„I predvodila sam koaliciju „Za budućnost Crne Gore”, čiju su osovinu činile stranke bivšeg „Demokratskog fronta”. Zbog tog nestranačkog nastupa, ali i pristupa, dobila sam epitet „kandidata iz naroda”. U politiku sam unijela ljekarske rezone, dakle iz svoje profesije, koju nisam zapostavila. A kako pored funkcije predsjednice skupštine glavnog grada radim i u ambulanti, obavljam dežurstva, itd, tako dolazi i do prirodnog prenošenja modela i pristupa na nivou svakodnevice. To u prevodu znači: pregled, lociranje eventualnog problema i fokus na traženje rešenja. Bez mnogo demagogije i retoričkih uzleta. Taj pristup za sada djeluje dobro, a ukoliko izazovi budu zahtijevali nove formate, modele i načine, neću bježati od odgovornosti. Jedna od mojih osnovnih poruka i u kampanji i sada glasi: ja sam tu“, kazala je Borovinić Bojović.
Na konstataciju Politike da mnogi građani u njoj vide oličenje dame, ona tvrdi da joj je drago ali i da insistira na pristojnosti u javnom nastupu.
„Ipak, na terenu sam više borac nego dama, posebno u estetskom smislu. Mantili, klompe, čizme, skafanderi, ljekarske slušalice i predsjednički mikrofoni, to su moj „dres kod” i moje alatke. U životu sam mnogo više nosila gumene nego svilene rukavice, i u bukvalnom i u prenesenom značenju. U kabinetu imam čak i nekoliko bokserskih, ali ne pravih i ne u prirodnoj veličini, već poklone i zahvalnice od bokserskih udruženja. Iako ne umijem da boksujem, ljudi iz ringa me očigledno prepoznaju kao svoju, verovatno zbog te upućenosti na borbu. A polemička žestina je posljednja opcija koju koristim u politici i njeno aktiviranje uglavnom znači da su rezerve tolerancije za neprimjerene napade potrošene. Nije mi lako da ih potrošim, to znaju svi koji su bilo kad radili sa mnom. Prednost dajem dijalogu i dogovoru. Uvijek i svuda. Borbe treba voditi srčano, ali i pametno“, kazala je ona.
Na tvrdnju da je supruga pisca i političara ali i snaga vladike Kirila, ona tvrdi da oni jesu „katete“ pravog ugla, moralne vertikale i oslonci.
„Posebnu ulogu u mom životu, pored moje majke, imaju otac i moja rođena braća, njih trojica su takođe ljekari. Dakle, dolazim iz ljekarske porodice. Tako da, kad se sve sabere, posvijećeni smo zajednički i duhovnom i fizičkom zdravlju“; kazala je ona.
(Politika.rs)