Borba razotkriva tužilaštvo: O Telekomu ćute dvije godine jer trag vodi do Milove sestre

Više od dvije godine specijalno tužilaštvo ćuti o istrazi koja je otvorena protiv Olega Obradovića, bivšeg direktora Telekoma, i Miodraga Ivanovića, nekadašnjeg člana uprave te kompanije, zbog zloupotrebe službenog položaja. Oni su u novembru 2015. godine saslušani u svojstvu okrivljenih, istraga je otvorena. I od tog dana u tužilaštvu muk po pitanju Telekoma. Jasno je, valjda u to niko ne sumnja, da je tužilaštvo, isto ono koje se busa u junačke grudi da im je istina najbitnija, povuklo ručnu u ovom predmetu jer trag vodi do Ane Đukanović, sestre Mila Đukanovića. Da bi se javnost zadovoljila, istraga je otvorena, a faktički i zatvorena istog tog dana, a Obradović i Ivanović čak nijesu ni hapšeni, iako je tužilaštvo u svim drugim slučajevima tražilo pritvor, već su saslušani i odmah pušteni da se brane sa slobode dok istraga traje.
Ovo je samo još jedna u nizu odluka koje diskredituju rad specijalnog tužilaštva, čiji je jedini zadatak obračun sa političkim neistomišljenicima režima. Sve svoje kapacitete tužilaštvo i polciija upotrijebila je u brutalan obračun sa Demokratskim frontom, trenutno najjačim opozicionim subjektom, koji broji 18 poslanika. Iako u aferi Telekom postoji obilje dokaza da trag u toj aferi vodi do Ane Đukanović, nju tužilaštvo ne smije, već više od dvije godine ni da sasluša u svojstvu svjedoka. Specijalno tužilaštvo se, svjedoci smo u slučaju “državni udar”, na sva usta hvali da ima odličnu saradnju sa kolegama u SAD-u, pa je čudno, da tu saradnju ne iskoriste da slučaj Telekom procesuiraju i sve krivce izvedu pred lice pravde. Ovo tim prije jer su u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) istražni organi navode o korupciji iznijeli još u decembru 2011. go-dine, dakle prije šest godina. I punih šest godina, tužilaštvo ne može, a svima je jasno i da neće, da prevede neophodnu dokumentaciju iz Amerike, Mađarske i Njemačke, kako bi istragu okončali a osumnjičene izveli pred lice pravde. Svjesnim odugovlačenjem, tužilaštvo ne želi da ovaj predmet završi na sudu, tačnije, ne žele da podignu optužnicu, makar i formalno, protiv Obradovića i Ivanovića. Jer, i laicima je jasno da Obradović i Ivanović nijesu bili u stanju, niti su imali moć, da sami donose odluke u slučaju Telekom.
Postupak u vezi afere „Telekom” pokrenut je nakon što je Dojče telekom još u decembru 2011. godine pristao da plati 95 miliona dolara kazne kroz poravnanje sa američkom Komisijom za har-tije od vrijednosti (SEK), koja je u svojoj istrazi došla do dokaza da su sa 7,3 miliona eura podmi-ćena navodno dva crnogorska zvaničnika i „sestra najvišeg vladinog zvaničnika, koja se bavi advokaturom”. U međuvremenu je i američka ambasada u Crnoj Gori u posebnom saopštenju na-vela da istražni organi u SAD imaju dokaze da je bilo korupcije, te da su voljni da omoguće Crnoj Gori da dobije te spise. To se desilo još 2014. godine, ali od tada čitav slučaj stoji u fioci.
Crnogorski telekom je 2004. godine, kako su pisali mediji, promijenio vlasnika „u paketu” s Ma-kedonskim Telekomom. U postupku privatizacije kupio ih je Mađar telekom (dio Dojče telekom grupe) koji je kroz sporazum sa američkim Ministarstvom pravde 2011. godine priznao krivicu za podmićivanje u procesu privatizacije ta dva telekoma. Osim što je sa Mađar telekomom američka komisija sklopila u decembru 2011. godine sporazum o priznanju krivice, tog istog mjeseca pokre-nut je i poseban postupak protiv trojice nekadašnjih direktora tog telekoma pred federalnim su-dom na Menhetnu. Na tapetu su se našli bivši direktori Mađar telekoma Elek Štrauba, Andraš Ba-log i Tamaš Morvai. Njih trojica potpisali sporazum, i odlučili da plate kaznu američkoj komisi-ji. Mađar telekom je prije kupovine Crnogorskog telekoma zaključio ugovore sa četiri kompanije – Aktiva, Fiesta, Sigma i Roli, sve četiri registrovane na ofšor lokacijama za navodne lažne konsul-tantske usluge. U slučaju Crne Gore, ugovori sa pomenute četiri kompanije navodno su predsta-vljali mito isplaćen za vladine zvaničnike, kao i navodno „sestru najvišeg vladinog zvaničnika”, a u cilju da se izdejstvuju razne povoljnosti za Telekom, uključujući odlaganje ulaska konkurentskih kompanija na tržište i lakše otpuštanje viška zaposlenih koji je Telekom imao iz vremena kada je bio u državnom vlasništvu.
(sjutra: Ko je kriv za krađu miliona u aferi Limenka)