Počela je demontaža jednog diktatorskog režima koji je zarobio Crnu Goru u prethodnih tri decenije. Došle su nove snage koje nastoje da Crnu Goru oslobode od te političko-kriminalne hobotnice, ali demontaža je tek počela, i mnogo toga tek treba da se promijeni. Mi iz Demokratskog fronta smatramo da taj proces ide dosta sporo i da bi trebalo mnogo brže da se dešavaju promjene, poručio je poslanik DNP-a i funkcioner Demokratskof fronta Dragan Bojović u intervju Ruskoj federalnoj novinskoj agenciji (Federalьnoe agentstvo novosteй / Riafan.ru)
Poslanik u Skupštini Crne Gore i potpredsjednik Demokratske narodne partije Dragan Bojović, još u januaru je predložio izmjene Zakona o predsjedniku kako bi se ograničila ovlašćenja Mila Đukanovića.
Njegova diktatura opstajala je u zemlji tokom poslednjih trideset godina, bez obzira na položaj koji je zauzimao. Međutim, parlamentarna većina još se nije usaglasila oko predloga zakona.
U ekskluzivnom intervjuu sa dopisnikom međunarodne redakcije Federalne novinske agencije za Balkan, Bojović je odgovorio zašto se odlažu tako očekivane promjene u strukturama moći, da li postoji opasnost od osvete Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista, kao i koja oruđa su na raspolaganju da se zemlja očisti od sistema korupcije koji je izgradio.
– Šta se po Vašem mišljenu suštinski promijenilo u Crnoj Gori od izbora 30. avgusta prošle godine?
Počela je demontaža jednog diktatorskog režima koji je zarobio Crnu Goru u prethodnih tri decenije. Došle su nove snage koje nastoje da Crnu Goru oslobode od te političko-kriminalne hobotnice, ali demontaža je tek počela, i mnogo toga tek treba da se promijeni. Mi iz Demokratskog fronta smatramo da taj proces ide dosta sporo i da bi trebalo mnogo brže da se dešavaju promjene. Uvjereni smo da je sa takvim sistemom upravljanja, koji je za sve ove godine uspostavila Đukanovićeva partija, trebalo raskinuti na efikasniji način. Ali, nismo mi sami u vlasti. Ovdje se odlučilo da se praćenjem procedura koje je uspostavio bivši režim pokuša doći do određenih promjena. Problem je, međutim, u tome što je bivši režim kreirao sistem koji samog sebe štiti! Igrati prema procedurama i projekcijama tog sistema, bez donešenja tzv. lex specialis kojim bi se oslobodile zarobljene institucije i uklonile pojedine društvene anomalije koje je takav tajkunski ili, kako Vi u Rusiji kažete, oligarski režim iznjedrio, značajno je usporilo demokratske promjene.
Ko konkretno stopira te promjene?
Nova vlast je sastavljena od više političkih partija koje imaju različite programe. Uspjeli smo da postignemo dogovor o nekim elementarnim stvarima, na primjer, da je neophodno promijeniti autokratski režim, stvoriti fer uslove za prve demokratske izbore, finansijski ustabiliti prezadužunu i ekonomski devastiranu zemlju. Ali, obzirom na različite programe, moramo praviti razne međusobne kompromise i ne možemo u potpunosti sprovoditi program isključivo jednog političkog subjekta.
–Da li je Đukanović ipak uspio da sačuva svoj politički uticaj na društvene tokove u zemlji?
Rezultat lokalnih izbora u Nikšiću govori u prilog tome da nova Vlada nije učinila dovoljno na demontaži starog sistema. Partija bivšeg režima ostala je najjača pojedinačno, nije došlo do značajnog rasipanja njenih glasača i pristalica, što je bilo za očekivati nakon promjene vlasti. Tome ja svakako doprinijela i nedovoljno dobra saradnja između Vlade i parlamentarne većine. Smatram da se ovaj nesklad mora prevazići i da se mora uspostaviti intezivniji dijalog i koordinacija između Vlade i parlamentarne većine. Takođe ću primijetiti da se stvari presporo mijenjaju, ne samo u domenu unutrašnje, već i spoljne politike. Odnosi sa Rusijom, na primjer, još uvijek su na nedopustivo niskom nivou. Rusija je naš vjekovni saveznik i prijatelj. Mi to savezništvo moramo da poštujemo. Kao mala zemlja, mi nemamo luksuz da kvarimo odnose sa bilo kojom državom, pogotovu ne sa velikim silama, kao što je Rusija. Moramo svakako, održavati dobre odnose i sa Zapadom. Ali to što smo članica NATO i što težimo ka članstvu u EU, ne znači da moramo imati loše odnose sa Ruskom Federacijom. Naprotiv. Moramo te odnose njegovati i unapređivati. Skorašnji primjer sa vakcinama Sputnjik V za borbu protiv pandemije Covid 19, koje su prve stigle u Crnu Goru upravo iz Rusije i Srbije, još jednom, po ko zna koji put, pokazuje kakvo prijateljstvo i solidarnost Rusija i Srbija pokazuju prema Crnoj Gori, na čemu smo veoma zahvalni. Posebnu zahvalnost, naravno, dugujemo i Narodnoj Republici Kini, koja nam je takođe pomogla sa vakcinama.
-Ali, kako je Đukanović ipak uspio da sačuva svoj uticaj, uprkos činjenici da je njegova stranka izgubila izbore i nije osvojila parlamentarnu većinu?
U Crnoj Gori su dugo postojali paralelni sistemi, tajni budžeti, ljudi iz bivšeg režima koji imaju veliki novac, i teško je demontirati takvu, interesno povezanu, političko-kriminalnu hobotnicu. Dodatno je teško kada imamo vlast koja se sastoji iz različitih subjekata, i gdje ne postoji homogenost, što u biračkom tijelu često biva percipirano kao slabost. Osim toga, Đukanović, i sa mjesta predsjednika države, čuva određene pozicije i uticaj.
Milo Đukanović
-Po vašem mišljenju ima li šanse da se DPS vrati na vlast?
Mislim da nema nikakvih šansi. Koalicioni kapacitet te partije je značajno redukovan. Oni su svoju politiku doveli do krajnjeg ekstrema, zagovaraju ekstremni nacionalizam, i u tom nacionalizmu mislim da su objedinili sve što su mogli iz biračkog tijela. Bolji rezultat od onog postignutog u Nikšiću mislim da ne mogu ostvariti. Vjerujem da nadalje slijedi samo političko urušavanje ove partije.
–Vi ste najavili da ćete predložite izmjene zakona o predsjedniku u Skupštini Crne Gore. Molim Vas, objasnite našim čitaocima: kako je Đukanović uspio da opstruira odluke Skupštine i Vlade?
Uloga predsjednika u našem sistemu je više protokolarna. Primarnu funkciju vrši Vlada. Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Đukanović pokušava da pokaže da i dalje ima veliku političku moć, da može da rukovodi procesima i upravlja novom parlamentarnom većinom, što svakako nije u mogućnosti. Našim predlogom izmjena Zakona o predsjedniku samo želimo da stvari vratimo u ustavni okvir. Đukanović nastoji, zapravo, kroz proces kohabitacije, da nametne svoju političku volju, izlazeći daleko izvan okvira koji su mu zadati Ustavom. Izmjenama Zakona o predsjedniku, kao i Zakona o odbrani, želimo samo da dodatno preciziramo pojedine odredbe i da Đukanovića podsjetimo šta su njegove ustavne nadležnosti i ovlašćenja.
-Navedite nam, ako možete, primjere njegovog miješanja i manipulacije?
Primjer njegovog miješanja i manipulacije je vraćanje zakonskih propisa koje je Skupština usvojila, kao što je Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Zakone je vratio na ponovno odlučivanje iz čisto političkih razloga. Zatim je onemogućio smjenu ambasadora, tako što nije želio da potpiše njihov opoziv. On koristi svaku priliku da pokaže da ima uticaj i da može da promijeni okolnosti, iako je njegova uloga više protokolarna, i nema realnu moć, ali koristi određeno nejedinstvo u vlasti da bi ostvario svoje političke ciljeve.
– Ima li šanse da će Skupština podržati izmjene koje ste najavili?
Trenutno nam je prioritet usvajanje tužilačkih zakona. Tužilaštvo je u potpunosti u funkciji jednog čovjeka i njegove porodice. U Crnoj Gori se tužilaštvo izdvojilo kao četvrta grana vlasti, što ne bi bio problem da je ono doista nezavisno i profesionalno. Ali vrh tužilaštva se sasvim podredio ispunjavanju ciljeva Mila Đukanovića i bivšeg režima. Mi smatramo da se to stanje mora promijeniti, i iz tog razloga smo inicirali izmjene tužilačkih zakona. Cilj nam je da se konačno uspostavi profesionalno i nezavisno tužilaštvo. Naš decidan politički stav je da nećemo glasati ni za jedan zakon koji predloži Vlada dok se ne usvoje izmjene tužilačkih zakona. Izmjene Zakona o predsjedniku i Zakona o odbrani su trebalo da budu dio ovog paketa, ali su zbog usaglašavanja unutar parlamentarne većine, te izmjene za sada odložene.
-Kao član Odbora za antikorupciju, zašto borba protiv korupcije izgleda blago rečeno komično, ljudi se uhapse pa puste, poput Dragana Kovačevića, direktora Uprave za nekretnine?
Borba protiv korupcije djeluje tako neefikasno zato što se nisu desile promjene po dubini u strukturama vlasti. I dalje se na nekim ključnim pozicijama nalaze ljudi iz bivšeg režima, prije svega u tužilaštvu i pravosuđu, pa imamo komične situacije da ljudima optuženim za milionske prevare bude omogućeno da se brane sa slobode i da ne budu procesuirani. Istinske borbe protiv korupcije ne može biti dok se do kraja ne ispitaju sve afere, posebno one najkrupnije. Da bi se to desilo, potrebne su promjene u pravosuđu i tužilaštvu, potrebno je usvojiti i izmjene Zakona o parlamentarnoj istrazi, kako bi se osnažila i učinila efikasnijom nadzorna uloga Parlamenta.
Autor: Alina Arsenjeva
