Bojović: Nijedna buduća vlada neće biti stabilna bez DF-a

„DF je odavno istakao devizu, koja je upisana u naš program, a koja glasi: sva prava svima! Dakle, ni više, ali ni manje za nas, u odnosu na ostale, što podrazumijeva i osnovno demokratsko pravo participacije u vlasti u skladu s izbornim rezultatom, koje uporno pokušava da nam se zakine. Takođe je veoma važno da počnemo suvereno da donosimo odluke, kod svoje kuće, i da na tim prinipima suvereniteta, a ne kolonijalne svijesti, formiramo vlast i upravljamo državom“, rekao je za portal IN4S poslanik Demokratskog fronta, Dragan Bojović.

Nakon predsjedničkih izbora, DPS je razvlašćen na svim nivoima, a rejting ove, nekada najjače stranke, i dalje je u padu. Da li je Crna Gora bliže ili dalje od izlaska iz krize nakon ove činjenice? 

Veoma je važno da je DPS poražen i da se Crna Gora konačno oslobađa jednog autoritarnog i korupcionaškog sistema vladavine koji simbolizuje ova partija. Nakon decenija pljački i podjela, emaniranih od samog vrha bivšeg režima, nije naravno ni jednostavno, ni lako izaći iz krize. Dobro je, kažem, što je takav burazersko-udbaško-tajkunski sistem počeo da se urušava i što je narod osjetio da može živjeti bolje i da može biti slobodan, t.j. da može djelotvornije artikulisati svoja uvjerenja i boriti se za svoja prava. Loše je što demontaža „bivših“ formalnih i neformalnih centara moći ide dosta traljavo i stihijski. DF se otpočetka zalagao za jasne sistemske „rezove“ koji bi podrazumijevali ubrzanje atikorupcijskih i reformskih procesa, te efikasnije oslobađanje zarobljenih institucija, jer smo ovako imali blokade i opstrukcije na sve strane. Nije, međutim, bilo dovoljno sluha za odlučnije reformske zahvate, već se ušlo u neku vrstu „koketiranja“, a aktualna Vlada je čak u jednom periodu i otvoreno koalirala sa snagama bivšeg režima, što je unijelo dodatnu konfuziju, nestabilnost i v.d. stanje u cjelokupni politički život. Naravno, svaki tranzicioni period, nakon dugogodišnje totalitarne vlasti, po sebi je težak i kompleksan. Ali je tim prije, u ovih proteklih dvije i po godine, probleme trebalo rješavati sa više koordinacije i više (spo)razumijevanja među tridesetoavgustovskim pobjednicima izbora, a ne pokušajima da se DF, kao najveći konstituent te pobjedničke većine, na svaki način izopšti iz sfere donošenja najvažnijih odluka. Dakle, da ponovim, dobro je za Crnu Goru da DPS postaje marginalna politička snaga i da se Crna Gora oslobađa, ali moramo imati na umu da „oslobađanje“ i „sloboda“ podrazumijevaju odgovornost. Sloboda je zapravo samo šansa da se bude bolji, kao što kriza, kako često ponavljaju politički teoretičari, može biti prilika da se kreativnošću ostvari napredak, a ne samo kočnica. Naše dalje pozicioniranje i izlasci iz krize zavisiće zapravo od toga koliko ćemo naše društvo suštinski udaljiti od DPS koruptivnog nasleđa, tačnije koliko ćemo Crnu Goru vratiti sebi.

Da li marginalizacija DPS-a znači veću integraciju Srba u svim segmentima crnogorskog društva i jaču participaciju političkih predstavnika srpskog naroda u budućoj vlasti? Da li je „DPS pošao, a problemi ostali“ i kakve modele vidite kao rešenje za ove probleme?

Nema još uvijek, na žalost, dovoljne integracije Srba, posebno na najvišim nivoima vlasti, iako je srpski korpus državotvorni u Crnoj Gori. Bauk «velikosrpskog hegemonizma», koga je posijala opskurna propaganda DPS-a unoseći tako lažni razdor među braćom, među Srbima i Crnogorcima, kruži i dalje u glavama dijela tzv. novih političkih elita. Otuda i ta potreba da se DF na svaki način isključi iz vlasti. Antisrpstvo i srbofobija su godinama predstavljali biznis koji je obezbjeđivao unosne poslove i pozicioniranje u vlasti, pa je izgleda teško prestati sa starim navikama. A sa takvim ružnim navikama se mora prestati ako želimo da obezbijedimo političku stabilnost i prosperitet u Crnoj Gori. DF je odavno istakao devizu, koja je upisana u naš program, a koja glasi: sva prava svima! Dakle, ni više, ali ni manje za nas, u odnosu na ostale, što podrazumijeva  i osnovno demokratsko pravo participacije u vlasti u skladu s izbornim rezultatom, koje uporno pokušava da nam se zakine. Takođe je veoma važno da počnemo suvereno da donosimo odluke, kod svoje kuće, i da na tim prinipima suvereniteta, a ne kolonijalne svijesti, formiramo vlast i upravljamo državom. Partneri i prijatelji sa svima, dogovor, saradnja, pa i kompromis, ako to političke okolnosti zahtijevaju, ali ne i mehaničko izvršavanje instrukcija, ma od koga one dolazile. Samo takva vrsta politike će vratiti Crnoj Gori važenje i dignitet koji je svojom istorijskom vjekovnom borbom odavno zavrijedila među evropskim narodima, a koji je proteklih nekoliko decenija sasvim poništen.

Šta su, po Vašem mišljenju, najvažnije teme u susret novim parlamentarnim izborima i koliko će se DF razlikovati u izboru prioriteta u odnosu na druge stranke?

Poboljšanje kvaliteta života građana ekonomski održivim programima, privlačenje kredibilnih investicija, ciljana ulaganja u razvoj turizma i poljoprivrede, otvaranje fabrika i realnih radnih mjesta, proizvodnja, izvoz, prevazilaženja siromaštva i rješavanja problema iz sfere socijalnih politika. To su uvijek aktuelne i važne teme. Gdje god je DF u poslednjih dvije godine imao priliku da upravlja javnim preduzećima, kao npr. u sektoru energetike, rudarstva, regionalnom vodovodu, ostvaren je vidan napredak: novi razvojni projekti, nova radna mjesta, značajne finansijske uštede, jer nema lopovluka. U tom kontekstu, da bi se Crna Gora razvijala, neophodno je sprovoditi krajnje efikasnu borbu protiv korupcije i što prije definisati adekvatne zakonske mehanizme koji će omogućiti da se barem dio imovine koja je opljačkana od naroda vrati u državni budžet, čime bi izvjesno bile obezbijeđene nove investicije. Neophodno je, takođe, prevazilaziti podjele, mržnju i razdore koje je smišljeno i vještački izazivao bivši režim. U tom smislu, važno je održavanje popisa, ne da bismo se prebrojavali, već da bismo svi konačno mogli sasvim slobodno, bez ikakvog pritiska i importovanja sa strane, izraziti svoju pripadnost i svoja uvjerenja, kako bi se na osnovu jasnih pokazatelja kreirale, ne samo ekonomske i socijalne, već i sve druge strateške politike objedinjavanja i razvoja Crne Gore.

Ističem važnost jedinstva u razlikama i pomirenja, ali se suštinsko pomirenja ne može ostvarivati tako što ćemo prećutno prihvatiti DPS tekovine, dakle tekovine onih koji su nas dijelili po svim šavovima. Svi oni koji su se borili za očuvanje istorijske vertikale Crne Gore godinama su bili diskriminisani i neće biti da su problemi riješeni tako što ćemo naprosto prihvatiti rezultate te diskriminacije. Pitanje statusa srpskog jezika, koji je nasilno, nenaučno, neutemeljeno, marginalizovan i stavljen ad akta, pitanje trobojke kao narodne zastave, pitanje himne, iz koje je neophodno ukloniti «dopune» i «redakcije» Sekule Drljevića, kao i određeni broj drugih bitnih pitanja, koja je bivši režim rješavao manipulativno, «preko koljena» i protivno većinskoj volji građana, rukovođen isključivo srbomrzačkim i antistorijskim resentimanima, treba rješavati kompromisno, u cilju objedinjavanja  i  prevazilaženja diskriminacija i podjela.

Važno je poboljšati materijalni položaj građanki i građana, koje je bivši režim osiromašio, ali je jednako važno Crnoj Gori vratiti dostojanstvo i sistem vrijednosti koji je godinama urušavan. To se postiže i na simboličkoj ravni, kroz usaglašavanje, kompromis i izmirenje na nivou državnih simbola, kao i kroz odlučnu borbu za, kako sam već istakao, oslobođenje zarobljenih institucija. Vidimo kakvo nam je stanje u pravosuđu, vidimo kakva nefunkcionalnost može da proistekne iz tzv. «korisnih nejasnoća» sadržanih u važećem Ustavu, vidimo da je korupcija endemski obuhvatila gotovo sve ključne djelove sistema koji nam je DPS ostavio u nasleđe. Sa tim nasleđem moramo odlučno raskinuti, i to je jedna od naših predizbornih i postizbornih platformi, jer je na takvoj DPS zaostavštini nemoguće uspostaviti bilo kakvo održivo pomirenje i prosperitet u Crnoj Gori.

Da li Crnoj Gori prijeti opasnost od bankrota? Na ovu temu čuli su se različite prognoze i stavovi, pa čak i u partijama. Novoizabrani predsjednik države tvrdi da opasnosti nema, dok njegov kolega i vjerovatni budući nosilac liste Evrope sad Milojko Spajić tvrdi da je takva opasnost realna zbog politike vlade u tehničkom mandatu? 

Rekao sam već da se razvoj gradi na održivim ekonomskim programima, proizvodnji, izvozu, realnim investicijama, a ne samo na zaduženjima. Govoriti o bankrotu i istovremeno govoriti o prosječnoj plati od 1000 eura, skraćenju radnog vremena, visokim penzijama  jeste  samo po sebi čudno i protivrječno.  Naravno da plate i penzije moraju da se uvećavaju i da je neophodno učiniti sve da se kvalitet života građana i građanki značajno poboljša. Mi smo mali sistem, kao jedno veće preduzeće u razvijenim zemljama, i kao takvi, sa prirodnim potencijalima koje imamo, možemo biti i funkcionali i rentabilni i profitabilni. Ali, za to treba rad i treba vremena. Naš narod dobro zna da ništa ne pada sa neba i da sve što se danas stekne olako, sjutra se naplati sa kamatama. Treba revitalizovati makar dio izgubljenih resursa koji su svih ovih godina devastirani i pustošeni. Treba vraćati opljačkano i to bi, kako sam već istakao, bio jedan od zamajaca poboljšanja života građana. Sa hazarderskim ekonomskim politikama, bez ikakvog realnog osnova, mora se biti oprezan, jer nas doista mogu odvesti u bankrot.

Šta biste izdvojili kao najveći kvalitet na temu izmjena Zakona za sprečavanje korupcije, a šta su njegove eventualne kontroverze, jer je bilo oprečnih stavova na ovu temu?

Već sam naglasio značaj borbe protiv korupcije i potrebu oslobađanja zarobljenih institucija. Izmjene ovog zakona inicirane su upravo tim postulatima: oslobađanje Agencije za sprječavanje korupcije od formalnih i neformalnih uticaja porodično-tajkunskih krugova bivšeg rešima, kao i inteziviranje borbe protiv korupcije. Mislim da se ionako predugo čekalo sa promjenama u ovoj značajnoj antokrupcijskoj instituciji.  Izmjene ovog zakona su kompleksne, jedan broj značajnih predloga je potekao od civilnog sektora,  radi se o osjetljivoj oblasti koja zahtijeva posebnu pažnju da bi se došlo do izbalansiranih i kvalitetnih rješenja. Naravno, riječ je samo o nacrtu, biće javna rasprava i okrugli stolovi, tako da se očekuju dalje izmjene i unaprjeđenja predloženih rješenja. Cilj je definisati jake atikorupcijske menanizme, koji bi, uz inkriminisanje nelegalno stečenje imovine i odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala, stvorili preduslove za vladavinu prava, da ruka pravde bude neselektivna, nepristrasna  i da dosegne do svakog ko se ogriješio o zakon.

Koje stranke bi mogle da čine osovinu buduće vlasti i koji programi ih mogu držati na okupu?

DF je generator pada bivšeg režima i okosnica borbe za slobodnu, pravednu, prosperitetnu i dostojanstvenu Crnu Goru. Otuda ne sumnjam da će nam građani i građanke pružiti podršku na predstojećim izborima i da ćemo biti nezaobilazan činilac u formiranju buduće vlasti, iako se to pokušava osujetiti sa pojedinih adresa. Bez snage DF-a, bez naših ljudskih, programskih, profesionalnih i političkih resursa, nijedna buduća vlada neće biti stabilna, niti će se moći sprovesti ključne neophodne reforme. Mislim da sve antidepesovske, antikorupcijske i antimafijaške političke snage treba da se udruže nakon predstojećih izbora. Treba obezbijediti dvotrećinsku parlamentarnu većinu, kako bi se omogućila neophodna imenovanja, profesionalizacija i funkcionalnost institucija, na svim nivoima i u svim oblastima, posebno u oblasti pravosuđa. Treba, dakle, obezbijediti da Crna Gora ozdravi, da se postavi na valjanim osnovama i u ekonomskom i u svakom drugom smislu, da se uspostavi red i vladavina prava, pa se nakon toga možemo baviti i našim programskim razlikama.

(adria.tv)