BLIJEDI LI EVROPA SAD 2 NA ZNAKOVIMA PORED PUTA

Piše: Perica Đaković

Evo prvog dana oktobra igrom slučaja vozim se kolima od Sutorine preko Herceg Novog, Tivta, Budve, Petrovca i Bara, do granice i razmišljam o sve dubljoj krizi u koju korača Crna Gora, nit imamo Skupštinu nit imamo Vladu. Pardon, imamo Skupštinu, ali kao i da je nemamo, jer realno nema ko da je sazove, a trebalo je da to bude početkom oktobra. Ne zna se ko ovdje koga treba da postavi, dali vlada predsjednika Skupštine (po ranije datom obećanju kandidata za mandatara), ili Skupština da izabere vladu? Dakle, ne samo da smo u ćorsokaku nego uđosmo u politički glib iz koga iskreno ne vidim izlaz, ili se on teško nazire.

I dok se tako vozim, osluškujući prijatnu muziku koja se polako čuje sa neke radio stanice, gledam kako mi se sa blijedih bilborda smiješi Milojko Spajić sa programom Evropa sad 2. Čitam – plata prosječna 700 evra, prosječna penzija 400 evra, i tako dalje i tome slično. Lijepo je to zvučalo i bilo privlačno za glasače, ali kako vrijeme prolazi, svi ti glasači sumnjičavo vrte glavom, a sve se glasnije pitaju šta je to i kakav je to program „Evropa sad 2“? Program, koliko znam, još niko nije vidio, pročitao, ili je samo sa blijedih bilborda mogao da pročita osnovne poruke. Kako su ozbiljniji ekonomisti počeli da razmišljaju o pomenutom programu sve se izgleda svodi da ćemo se prvo zadužiti milijardu eura, a kako ćemo to vratiti, kako zaraditi to u ovom trenutku je u drugom planu. Narod, kao i svaki narod, naivan. Zaboravio ko je glasao u Skupštini (ili ko je morao da glasa jer da nije bio bi kod glasača pokojni), za program Evropa sad 1, koji je predložila smijenjena i odlazeća vlada. Zaboravljamo a i ne pitamo se ko je svo ovo vrijeme u praksi sprovodio taj program, iako su predlagači programa govorili da nas od septembra čeka bankrot.

Dakle, kad realno sagledamo a kada su se to u crnogorskim izborima programi pa čitali. Bila je važna šarena laža, što maštovitija to bolja i primamljivija. Nije bitno dal je izvodljiva, važno je da lijepo obećava. Tajne nema, želimo i cilj nam je Evropa (kao da u njoj nijesmo nekada bili kao uvaženi član), predvodnik smo u pregovorima već više od 20 godina. Stavio nam neko kao predvodniku iz te Evrope klepetušu, da bolje zvonimo, a mi ubijeđeni da samo što nijesmo ušli u Tu Evropu, iz koje nznam zašto pobjegoše Britnci. Čudno zar ne! Kad ono prije nas ta Evropa primi i Rumuniju i Bugarsku, a mi i dalje u redu kao predvodnici (uh što to lijepo zvuči za izborne kampanje). Čitam i sam, novi nam predsjednik se razočarao kad su mu rekli da prvi ulazak u Evropu se planira 2030. godine. Jakov kao iznenđen, a ja mu kažem čoveče pa to je tu, godina manje ili više, zar je bitno kad smo ovoliko čekali. I opet kažu imamo klepetušu. Evropa sad 1, 2, 3, ili Evropa malo sutra 2030. godine, nije bitno. Mi ćemo se u ovoj maloj bari i dalje dijeliti, a pri tome ne vidjeti da zaista živimo u prelijepoj zemlji, bogatoj samoj po sebi, i da je sreće socijalna pomoć bi bila daleko više od Mickeyove obećane prosječne plate. I dok mi to ne vidimo, drugovi iz naših redova se napuniše, neki za izlaz iz zatvora nude ništa manje nego milione eura. Odakle im! Zar je bitno, imaju. Neki stigoše i do Forbsove liste najbogatijih na svijetu, a većina građana pri tome gladna. Za njih program STOP inflaciji, da se vlasi ne dosjete. Uz to ni malo čudno da su cijene kod nas znatno veće nego li u gradovima Evrope, Barseloni, Rimu, Berlinu…

I tako gledajući i čitajući predizborne znakove pored puta, vidim da ih je vrijeme brzo izblijedilo, nisu ni stigli da se počnu realizovati. A ka’ će…

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Drugi pišu“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)