„Blijeda kopija Rimske imperije oličena u međunarodnoj zajednici, nameće naredbe i rezolucije ostatku svijeta , kao idolsku žrtvu na žrtvenik civilizacije“
Piše protojerej stavrofor Branko Tapušković
Istorija Hrišćanstva, naročito žitija svetih, a pogotovo žitija mučenika, puna su svjedočanstava da mučenici ni pod kojim uslovima i razlozima nijesu htjeli da se odreknu Hrista Boga, što se ogledalo u tome da prinesu žrtvu idolima (čitaj – ispoštuju rezoluciju) i tako spasu svoje živote.
Bilo je tu i raznih lažnih optužbi, da Hrišćani, jel’te, jedu malu djecu za doručak i ostale nebuloze.
Svojim odricanjem da prinesu žrtvu idolima, optuživani su da ruše državni poredak tadašnje Rimske imperije, koja je , zakonski, regulisala obavezu svojih podanika da izvršavaju takve propise. Čak im je nuđeno i da potajno ostanu Hrišćani, samo da javno izvrše svoju građansku dužnost žrtvoprinošenja, što su redom odbijali, kao krajnje licemjeran potez (čitaj -podnošenje amandmana).
Primjeri takvih junačkih stradalnika je bezbroj, a najpoznatiji su Sv. Đorđe,Sv. Dimitrije, Sv. Prokopije koji su zauzimali i visoka komandna mjesta u rimskoj vojsci.
Tok istorije nam nepobitno svjedoči da su ti mučenici postali pobjednici, te da su sve te naredbe i rezolucije progutane u zaborav.
Kako tada, tako i dan danas, blijeda kopija Rimske imperije oličena u međunarodnoj zajednici, nameće naredbe i rezolucije ostatku svijeta , kao idolsku žrtvu na žrtvenik “ civilizacije“.
Ako smo Hristovi, znamo epilog, na koji ćemo vjerovatno dugo čekati, a i nije nam prvi put.
Hristos voskrese!