Bivši šef britanske diplomatije: Kraj rata u Ukrajini će uslijediti brzom ako pobijedi Tramp

Al Džazira je stupila u kontakt s Ovenom (86) i napravili su intervju o Rusiji i Ukrajini, lošem odnosu Moskve s Velikom Britanijom i zašto misli da će američki izbori u novembru odrediti šta slijedi.

Nakon što je Rusija 2022. godine napala Ukrajinu potpisali ste pismo, objavljeno u Financial Timesu, u kojem ste pozvali na novi sporazum NATO-a s Rusijom, koji ‘ne izaziva institucionalno neprijateljstvo’. Nakon gotovo 1.000 dana rata NATO je bliže Rusiji nego ikad, a predsjednik Vladimir Putin upozorava na direktni sukob s ovim vojnim savezom. Stojite li i dalje iza tog pisma?

– Mislim da su se odnosi ozbiljno pogoršali i zbog toga mi je žao. Ne mislim da će biti moguće vratiti se na produktivni dijalog koji smo imali u vrijeme [bivšeg ruskog predsjednika Borisa] Jeljcina dok se ne završi rat u Ukrajini. No, to bi se, možda, moglo uskoro dogoditi. Mislim da mnogo toga ovisi o pobjedniku predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama. Ako se [republikanski kandidat i bivši američki predsjednik Donald] Tramp vrati, nema sumnje da će on, kao što je to često i govorio, pokušati riješiti rat i popraviti odnose, lične odnose s [ruskim predsjednikom Vladimirom] Putinom.

Ukrajina želi upotrijebiti rakete dugog dometa zapadne proizvodnje da gađa mete duboko u Rusiji. Treba li SAD udovoljiti ovoj ukrajinskoj želji?

– Mi smo u rukama [američkog] predsjednika [Džozefa] Bajdena. On je još zadužen za američku politiku i to mu je izuzetno važno. Jasno je da Bajden ne želi u trenutnim okolnostima NATO-ovog odnosa s Ukrajinom da poveća tenzije.

Kada Vam je postalo jasno da su odnosi Velike Britanije i Rusije dostigli najnižu tačku od hladnog rata?

– Mislim da je to bila druga invazija na Ukrajinu. Nakon prve invazije [2014. godine], razumno je bilo nadati se da će Rusija vidjeti da to nije prihvatljivo. Možda im nismo poslali dovoljno snažnu poruku. Pregovore su u to vrijeme vodili tadašnja njemačka kancelarka [Angela] Merkel i Francuzi. Britanci nisu bili primarno uključeni u taj dijalog. Možda je Putin potcijenio način na koji će države NATO-a odgovoriti na invaziju Ukrajine.

A kada su, s druge strane, odnosi bili snažni i korisni za obje nacije? U knjizi ste pisali o postsovjetskoj Jeljcinovoj eri.

– Bili su veoma pozitivni u doba Jeljcina. On je odlučio da je bolje imati manju Rusiju i pokušati učiniti je ekonomski snažnom i liberalnijom. Jeljcin je podsticao Ukrajinu i Bjelorusiju da se odvoje.

Niko od nas nije vjerovao da će Rusija krenuti, kako bih ja to nazvao – unazad, odmičući se od Jeljcinove ere ovako brzo. Mislim da nismo ni blizu dovoljno učinili finansijski i na druge načine da pomognemo Rusiji tokom Jeljcinovog perioda.

Poslovao sam u Rusiji. Bio sam na čelu Yukos Internationala, velike naftne kompanije.

[Napomena urednika: Owen je od tada prekinuo poslovne veze s Rusijom.]

Mnogo smo se trudili, ali velike količine dostupnijeg novca (loose money) došle su iz finansijskih tržišta u Evropi i Americi, što je bio kratkoročni novac koji nije bio tu da ublaži prijelaz s komunističke ekonomije na zapadno slobodno tržište. Dio kritike upućene nama je zaslužen.

Nismo bili inventivni, nismo bili velikodušni i, zaista, poslali smo neke veoma loše finansijske oportuniste u Rusiju koji nisu imali najbolje interese Rusije na umu, nisu bili oni ljudi koji su mogli pomoći u stvaranju ruske ekonomije polako i postepeno, što bi joj umnogome olakšalo život sa zapadnim ekonomijama Evrope i Amerike.

Od 2022. godine, prokremljovske ličnosti prijetile su Velikoj Britaniji, rekavši da bi ruske nuklearne bojeve glave mogle potopiti ‘to malo ostrvo’. Bi li Rusija mogla pokrenuti napad na Veliku Britaniju?

– Nijedan rat koji bi Rusija mogla pokrenuti protiv Velike Britanije ne bi bio čisto britansko-ruski rat. Uključivao bi NATO. Uključivao bi SAD od momenta kada bi prva raketa bila poslana prema Velikoj Britaniji i uključivao bi sve evropske države članice NATO-a.

Iluzija je ako misle da mogu voditi odvojenu bitku s nama. Iznenađen sam da su ljudi razumni, kao što [bivši predsjednik Rusije Dmitrij] Medvedev vjeruje da može jednostavno ući u diskurs o taktičkom nuklearnom oružju.

Moramo se sjetiti onog puta kada je Putin otišao u Kinu i razgovarao s [kineskim predsjednikom] Si Đinpingom o svojim namjerama u vezi s Ukrajinom. Si je rekao da Kina neće podržati upotrebu nuklearnog oružja u vraćanju Ukrajine. Taj se stav nije promijenio i mislim kako je izuzetno važno da se ne promijeni.

Hoće li novi britanski laburistički čelnik Keir Starmer biti snažan saveznik Ukrajine kao i bivši konzervativni premijer Boris Džonson?

– Njih dvojica su kao ličnosti različiti. Boris Džonson je hrabar političar. Kada je Ukrajina napadnuta, odgovorio je brzo i hrabro. No, mislim da nema nikakve opipljive razlike. Različit im je stil, naravno.

Proteklih mjeseci, predstavljeno je nekoliko mirovnih planova, među njima i ukrajinski. Predsjednik Volodimir Zelenski kaže da njegov ‘pobjednički plan’ uključuje članstvo u NATO-u. Je li to realistična pozicija?

– Ukrajina nije članica NATO-a i to je pitanje koje se odnosi na budućnost. Očekujem da bi se Rusija mogla oštro protiviti tome. Ne bismo se trebali dovesti u situaciju da nam to bude sine qua non. Članstvo u NATO-u nije bilo najbolje vođeno na granicama Rusije. Nikada se nismo suočili s tim koliko je to bilo teško za samu Rusiju. Pravili smo neke greške u toj oblasti. Mislim da ih nećemo ponoviti.

Možda je u interesu Rusije da dopusti Ukrajini članstvo u NATO-u, sve dok se pregovara o granicama. Postoji tu kompromis koji bi se mogao pojaviti u pregovorima.

Ja sam za to da Ukrajina rješava pregovore, a ne članice NATO-a. Mislim da smo sada veoma blizu tome. To će u velikoj mjeri riješiti rezultat američkih predsjedničkih izbora. Ako pobijedi Tramp, to će nesumnjivo značiti veoma brze pregovore između Ukrajine i Rusije i iznalaženje rješenja. Sve i ako Tramp ne pobijedi, mislim da je sasvim moguće da će predsjednica Kamala Haris biti otvorena za pregovore. Ali opet, ne mislim da bi ona željela direktno uključiti SAD, dok je Tramp jasno rekao da on bi.

Spominjali ste greške zapadnih sila i sugerisali da NATO nije uvijek uzimao u obzir Rusiju.

– U euforiji pada Berlinskog zida [1989. godine] neki su zaboravili da mi zapravo jesmo imali neke veoma mudre političare, od kojih je jedan bio Buš, [američki] predsjednik [Džordž H. V.] Buš. Bio je svjestan činjenice da pomjeranje NATO-a direktno na granicu Rusije treba izbjegavati, ako je moguće. Čak je i [bivši američki predsjednik Bil] Klinton bio svjestan toga. Britanski narod, također.

Bivšeg sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova iznenada je zamijenio [ruski predsjednik Boris] Jeljcin i sve se u toj fazi počelo odvijati donekle prebrzo. Jedan dio opreza u vezi s brzinom širenja NATO-a je nestao. Bio je prisutan izvjestan manjak senzibiliteta u vezi s tim kako je Rusija vidjela sebe kroz stoljeća.

S obzirom na to da ste pomnije proučavali Putina u proteklih nekoliko godina, šta možemo očekivati od njega u pregovorima o okončanju rata?

– Predsjednik Putin će biti ocijenjen prema tome kako upravlja Rusijom. Taj čovjek se suočio s pobunom ruskih trupa predvođenih [šefom grupe Vagner Jevgenijem] Prigožinom. Oni su krenuli na Moskvu, bio je to odmetnički pokret. Tu se Putin ponio izuzetno vješto. Nije uradio ništa. Čekao je i dobio upravo ono što je želio. Trebalo mu je vjerovatno sedam ili osam mjeseci.

[Napomena urednika: Prigožin je poginuo u avionskoj nesreći dva mjeseca nakon neuspjelog pokušaja državnog udara.]

Putin je oprezan čovjek. Zato mislim da bismo mu trebali ukazati poštovanje. On je čelnik Rusije i nije ugrožen na toj poziciji trenutno. Vjerovatno će biti tamo narednih pet, deset ili petnaest godina, pa bismo ga trebali tretirati s poštovanjem u pregovorima i mislim da možemo popraviti te odnose. Pravili smo neke greške. On je pravio greške, ali ne mislim da je ovo rat bez kraja. Oni će na kraju dobiti dio teritorije koja je prethodno pripadala Ukrajini.

Nadam se da je Rusija naučila bolje načine postupanja s Ukrajinom i mislim da će one uspjeti ispregovarati uspješnu granicu između sebe, te nastaviti trgovati.

Gotovo smo se odmakli od uvjerenja da granice carstava iz prošlosti sadrže u sebi apsolutizam i da vape za ponovnim uspostavljanjem. Istorija svijeta pokazuje da se granice mijenjaju. Često teško, ponekad na zapaljiv način i moramo biti veoma oprezni, oprezniji nego ranije, u tome da ne pomjeramo granicu NATO-a predaleko.

Finska i Švedska su uključene u NATO. To nisu koraci koje su poduzeli lako – bile su isprovocirane.

Kako mislite da će svijet izgledati po okončanju rata Rusije i Ukrajine? Kako Velika Britanija i Rusija mogu poboljšati svoj odnos? 

– Trebaju se početi međusobno posjećivati. Sada imam 86 godina, ali volio bih vjerovati da se prije nego što umrem, mogu vratiti u Rusiju i razgovarati sa starim prijateljima i kritičarima i sarađivati s njima. Što prije, to bolje. Ne vjerujem u odugovlačenje jednom kada odlučite poboljšati odnose i pozabaviti se odnosima na individualnom nivou.