Bivši savjetnik njemačkih kancelara Roland Berger: Šolc je loš krizni menadžer, on ne može da vladati nijednom zemljom

Prema Rolandu Bergeru, savjetniku nekoliko njemačkih kancelara, Njemačka se promijenila na gore. Vlada vodi politiku planske ekonomije i njeguje ekstenzivnu socijalnu državu.

Roland Berger je u novembru napunio 86 godina. Vrijeme je i njemu učinilo svoje, kako i nebi? Ali on je i dalje redovno radi u svojoj kancelariji u minhenskoj najelegantnijoj ulici cara Maksimiliana. Radoznale, svijetle oči uokvirene prijatnim licem posmatraju gosta. Bivši savjetnik Nacije je “lovac na ljude” u najboljem biblijskom smislu te riječi. Što mu je uvijek koristilo u poslu. Bergera su rado kao savjetnika angažovali kako njemački savezni kancelar tako i vodeći koncerni. Nekada je svojeručno pisao po 2.500 božićnih čestitki kako bi održao lični odnos sa primaocima, danas svega 400 do 500, kako kaže.

Gospodine Berger je upravo došao sa božićne večere sa umjetnikom svetskog ranga Georgom Baselitzom. Njihove porodice su bliske već dugo. U Bergerovoj kancelariji, iza radnog stola, visi velika Baselitzova slika „Orao“, impozantna crna ptica raširenih krila na plavoj pozadini. Baselitz je decenijama slikao svoje motive naglavačke, slika djeluje kao da je orao neposredno pred padom.

Roland Berger: (uz smijeh) Ne, uvijek kad bacim pogled na nju mislim na ranije Reichs- orlove. Ali mora se priznati i da je republikanski savezni orao ranije puno visočije letio nego proteklih godina.

Berger: Njemačka se promijenila, uglavnom ne na bolje. Prije dvadeset godina Nemačka je bila demokratska, slobodna i socijalno-tržišna ekonomska zemlja. Od tada smo se sve više mijenjali u pretjeranu, a samim tim i skuplju socijalnu državu, sa sve planskijom ekonomskom politikom. Sve više se eliminišu finansijski i emocionalni podsticaji za rad. Kohezija društva je takođe opala. Iako smo sve više snažili socijalnu pomoć, mediji naglašavaju razlike između bogatih i siromašnih na svim nivoima.

Berger: I mediji su se značajno promijenili. Ranije sam ih doživljavao kao mnogo uravnoteženije, ali danas većina njih prati jak ljevičarski mainstream, posebno javni servis. U Njemačkoj jedva da je ostalo liberalnih medija. Finalno, ovo nije više ista zemlja. Ovo je već počelo pod Angelom Merkel, ali se dramatično pogoršalo pod sadašnjom lijevom berlinskom koalicijom.

Berger: Doživljavamo razgradnju socijalno-tržišne ekonomije i njemačkog liberalizma. Koje su u velikoj mjeri doprinijele prethodnom uspjehu zemlje. U međuvremenu, vlada preopterećuje kompanije sa sve više nepotrebne birokratije, povećava poreze na preduzeća i prihode, dodjeljuje nepotrebne subvencije, izaziva ozbiljne rezove industrijske politike i proširuje socijalu povećanjem davanja građana, minimalnih plata, osnovnih dečijih dodataka, penzije za majke i još mnogo toga. Kao rezultat, podsticaj za rad i produktivnost sve više opadaju.

Berger: Olaf Šolc je otjelotvoreno odugovlačenje. Njemački savezni kancelar mora biti sposoban da analizira, opiše i potom blagovremeno donosi odluke. Ali on to ne radi. Šolc je loš krizni menadžer; on ne može da vlada nijednom državom. Pa pogledajte samo njegovu neodlučnu podršku Ukrajini, koja je vjerovatno koštala mnogo života. I u najvećoj budžetskoj krizi u poslednjih nekoliko decenija, on je na partijskom kongresu SPD izgovorio da ne treba smanjivati enormno proširenu socijalu.

Berger: Počelo je sa dolaskom na vlast Angelom Merkel i postepenim razgrađivanjem reformske “Agende 2010” Gerharda Šredera. Merkel se dobro nosila sa nekim krizama i dobro je predstavljala  u inostranstvu zemlju sa snažnom ekonomijom. Na unutrašnjem planu, međutim, vodila je politiku koja se prvenstveno zasnivala na anketama javnog mnjenja, čiji se stavovi brzo mijenjaju – Management by Institut za ispitivanje javnog mnenja Allensbach, da tako kažem.

Berger: SPD je nekad davno bila velika demokratska partija, odnosno radnička partija Njemačke. Danas tu partiju biraju penzioneri i korisnici socijalne pomoći. Radnici, uključujući tradicionalne industrijske radnike, danas glasaju za CDU, Zelene ili čak AfD. Usput, Zeleni su stranka u vlasti koja ne vjeruje u tržišnu ekonomiju, već hoće da sve reguliše propisima i zabranama.

Berger: Nisam zadovoljan učinkom FDP-a, ali to je najmanja partija u trojnoj lijevoj koaliciji i barem liberalni korektivni faktor. Ona je posvećena održavanju dužničke kočnice, čime se zaustavljaju subvencije i socijalna davanja. Međutim, te tri stranke u “semaforskoj vladi” se ne uklapaju zajedno, posebno ne pod kancelarom čija snaga ne leži u vođstvu, što se sada vrlo jasno može videti u praksi.

Berger: Ne možemo živjeti i rasti sa postojećim nedostatkom kvalifikovanih radnika. Zato moramo apsolutno da povećamo ponudu radne snage. Za to postoje različiti mehanizmi. Moramo da smanjimo socijalu kako bi ljudi imali podsticaj da se vrate na tržište rada. Takođe bi trebalo da pokušamo da potpunije integrišemo žene u tržište rada, na primjer kroz bolje opcije za brigu o djeci ili ukidanje novca za razdvajanja supružnika. Većina zdravih starijih građana takođe bi htjela da radi da ih porezi ne sputavaju. Takođe moramo da pokušamo da konačno privučemo prave ljude u migracijama. Ali za ovo nam je potrebno atraktivno poresko i pravno okruženje. Do sada smo primili previše ljudi koji nas samo koštaju, a ne pomažu nam ama baš ništa.

Berger: Teme su sve na stolu. Moramo unaprijediti digitalizaciju, posebno u državi i javnoj upravi. Preterana birokratija se mora smanjiti. Istovremeno, treba promovisati privatne investicije, na primjer kroz atraktivnije oporezivanje preduzeća. Takođe je veoma važno da se popravi dotrajala infrastruktura, bilo da se radi o mostovima, putevima, prugama i, prije svega, našoj komunikacionoj infrastrukturi (kao što su optička vlakna za 5G). Jeftino i sigurno snabdijevanje energijom je takođe ključno. Da bismo to uradili, moramo dozvoliti nuklearnu energiju i fracking u Njemačkoj i dovesti energiju vjetra sa sjevera na jug i, u Evropi, solarnu energiju iz Španije u Njemačku. Napredak u ovim oblastima je u najboljem slučaju bolno spor. Kao otvorena ekonomija, takođe bi trebalo da se više fokusiramo na slobodnu trgovinu i insistiramo na novim trgovinskim sporazumima u EU, na primer sa Australijom i zemljama Mercosura. Slobodna trgovina je pomogla Njemačkoj – kao i Švajcarskoj – da postigne veliki prosperitet.

Berger: Kol je imao jasan pogled na svijet, dugoročnu viziju Njemačke i bio je veliki Evropljanin. Generalno je bio voljan da razgovara. Međutim, sa biznisom je komunicirao prije svega preko velikih udruženja, a ne direktno sa menadžerima i preduzetnicima. Ovo poslednje je zapravo počelo tek pod Gerhard Šrederom . Od tri pomenute osobe, Šredera je najviše zanimala ekonomija. Ovo je bilo zapanjujuće s obzirom na njegovo socijalno porijeklo i njegovu karijeru predsjednika omladine SPD. Ali bio je otvoren za savjete, čak i ako većina savjetnika nije glasala za SPD.

Berger: Da, savetovao sam ga kao premijera njemačke savezne države Donje Saksonije prije 1998. i naravno još intenzivnije posle toga kao kancelara. Što se često povezuje prvenstveno sa “Agendom 2010”, koja je Njemačku ponovo učinila konkurentnom i koja je odigrala veliku ulogu u dobrom ekonomskom razvoju koji je usledio. Ali to je takođe ojačalo konkurenciju između kompanija i time značajno unaprijedilo konkurentnost naše privrede na nacionalnom i međunarodnom nivou. Zato što je pogurao raspuštanje takozvane Deutschland AD, u kojoj su kompanije bile tijesno povezane kroz deonice, smanjivanjem poreza na kapitalnu dobit na nulu. I on je pokrenuo veoma dugotrajno nuklearno povlačenje i dogovorio se sa industrijom tako da ima dovoljno vremena da se pređe na obnovive izvore energije. Merkel je potom, bez ikakve nužde, bacila ovu strategiju u kantu za smeće.

Berger: U početku nije bila potpuno otporna na savjete, ali nije imala nikakvu viziju za državu, i umjesto toga je, kao što sam rekao na početku, uvijek samo reagovala na rezultate ispitivanja javnog mnenja. Godine vladavine Anegle Merkel za Njemačku su bile prije svega godine zastoja i nazadovanja sa rastućom ekspanzijom socijalnih davanja.

Berger: Da. I vrlo sam mu iskreno rekao moje mišljenje o njegovim kontaktima sa Rusijom. Čak i ako ste u prošlosti bili u velikom prijateljstvu sa gospodinom Putinom, vaša veza sa njim je trebalo da se završi nakon početka rata kojim je prekršio međunarodno pravo.

Berger: Jednom kada se Šreder odluči za nešto, veoma je tvrdoglav.

Berger: Nikad! Za mene AfD nije demokratska stranka. Stoga je i pod prismotrom Savezne Službe za Zaštitu Ustavnog Poretka.

Berger: Švajcarska je za mene prilično idealna zemlja. Što počinje već sa direktnom demokratijom i referendumima, nastavlja se federalnom strukturom i liberalnom ekonomskom politikom i završava dobrom mješavinom podsticaja tržišne ekonomije i sigurnom socijalnom mrežom. Takođe ima jaku srednju klasu. Da sam mlađi, razmislio bih da se preselim u Švajcarsku.

Berger: Mislim da bi Švajcarska mogla da bude malo izdašnija u pregovorima i odnosima sa EU. Sporazum između Berna i Brisela bi vjerovatno bio dobar za švajcarsku ekonomiju i nauku. A možda bi mogla biti malo velikodušnija u ophođenju sa strancima i njihovom naturalizovanju. Ali to sada govorim veoma oprezno, s obzirom na činjenicu da Njemačka zaista pristupa ovom pitanju na potpuno pogrešan način.

(NZZ)