Bivši američki potpukovnik: Ukrajinska kontraofanziva propala, SAD da mijenjaju taktiku

Iako ukrajinske snage slave zauzimanje sela Robotine, tri mjeseca od pokretanja dugo najavljivane kontraofanzive, kraj sukoba se ne nazire a ukrajinske akcije imaju, u najboljem slučaju, marginalni taktički uspjeh, piše za portal „1945“, penzionisani američki pukovnik Denijel Dejvis.

Razvoj kontraofanzive

Ukrajina je signalizirala najmanje od marta da planira da pokrene veliku ofanzivu početkom ljeta. Posle odlaganja krajem maja kako bi povećala zalihe municije, Ukrajina je 5. juna započela napad preko širokog fronta, usredsređujući se na četiri glavne ose napredovanja: Kamjansku na zapadu, Orikhiv i Veliku Novosilku u centru i Bahmut na sjeveru.

Ukrajina je navodno okupila 12 mehanizovanih brigada za operaciju, sa 40.000 vojnika. Veći dio godine proveli su pripremajući se za napad, a njihova priprema je uključivala obuku o kombinovanom ratovanju u zemljama NATO-a. Bili su opremljeni britanskim tenkovima „čalendžer“, njemačkim tenkovima „leopard“, američkim borbenim vozilima „bredli“ i oklopnim transporterima „strajker“ i drugim modernim NATO kompletima.

U maju je češki predsjednik Petr Pavel upozorio da bi bilo „izuzetno štetno za Ukrajinu ako ova kontraofanziva ne uspije, jer neće imati drugu šansu, barem ne ove godine“. Slično tome, u povjerljivom izvještaju koji je procurio upozoreno je da zvaničnici američke obavještajne službe vjeruju da ukrajinska ofanziva može donijeti samo „skromne teritorijalne dobitke„. Skoro tri mjeseca nakon početka ofanzive, ta zabrinutost je potvrđena, piše Dejvis.

Gotovo jedina osovina na kojoj Ukrajina još uvek sporo napreduje je front Velika Novosilka, gdje je Ukrajina zauzela Robotin. Na drugim frontovima, Kijev je po ogromnu cijenu u životima i municiji (prema izveštaju „Njujork tajmsa“ čak petina opreme je uništena), napredovao jedva nekoliko kilometara.

Trenutna situacija

Iako zauzimanje Robotina, Kijev i saveznici predstavljaju kao probijanje ruske linije odbrane, Dejvis upozorava da nije dovoljno probiti liniju odbrane i probiti se dublje u neprijateljske linije. Svaki kilometar osvojene teritorije mora da ima podršku garnizona i odbranu koja će odbijati napade s boka.

Ukrajina je očigledno iskoristila većinu svog ofanzivnog potencijala tek što je stigla do Robotina. Nemaju dovoljno snage u opremi, municiji ili ljudstvu da se dublje probiju u ruske linije i da i dalje drže bokove od kontranapada. Po svoj prilici, Ukrajina je na kraju svojih snaga i uskoro bi mogla biti prisiljena da se vrati u defanzivu kako bi pokušala da zadrži teritoriju koju je zauzela, ocjenjuje pukovnik.

Drugo, čini se da neki ukrajinski saveznici vjeruju da je ruska strana statičan entitet, tako da svaki metar zemlje koju Kijev osvoji predstavlja duboku ranu nanetu neprijatelju. Istina je, međutim, da se Rusija stalno prilagođava novim i nastalim realnostima na bojnom polju. Ruska vrhovna komanda vjerovatno je primijetila da su tri od četiri napadačke ose u velikoj mjeri propale i da su pojačale sledeće slojeve odbrane ispred Robotina. Dakle, što više Ukrajina prodre u ovu oblast, dodatni napredak će biti teži i skuplji.

Treće, glavni razlozi za neuspjeh Ukrajine u ovoj ofanzivi su njeni osnovni nedostaci u vazdušnoj moći, protivvazdušnoj odbrani i artiljerijskoj municiji, a posebno nedostatak opreme za čišćenje mina. Ti problemi nisu riješeni.

Šta dalje?

U kombinaciji sa visokim nivoom žrtava i približavanjem kišne sezone u Ukrajini, ukrajinska ofanziva će biti završena prije kraja septembra. Neto rezultat ukrajinske ofanzive velikih razmjera je marginalni dobitak u nekim oblastima. Sa strateškog stanovišta, linija kontakta duga 1.000 km ostaje uglavnom onakva kakva je bila početkom 2023. godine.

Kako je upozorio češki predsjednik, šanse su veoma male da će ukrajinske snage moći da urade bilo šta osim odbrane do kraja godine. Ukrajina se nadati da će obnoviti snagu do 2024. Problem za Kijev je što Rusija takođe obnavlja svoju snagu za buduće napade. Preživjela je najbolje što su Ukrajina i Zapad mogli da im prirede i izgubila je vrlo malo teritorije.

Neki se nadaju da će američki tenkovi „abrams“ i borbeni avioni F-16 promijeniti igru 2024. Ali, upozorava Dejvis, biće razočarani. Obećana je samo jedan bataljon „abramsa“, dok bi mali broj F-16 mogao biti isporučen Ukrajini 2024. (Obuka pilota možda neće biti završena prije sledećeg ljeta). Oni mogu da pruže taktičku korist na marginama, ali neće učiniti ništa da strateški promijene situaciju.

Surova realnost je da je pobjeda nad Rusima nedostižan zadatak za Ukrajinu. Stoga su velike šanse da se sukob nastavi po modelu iscrpljivanja. To će rezultirati stotinama ili hiljadama žrtava dnevno na obe strane, zbrisaće ukrajinska sela i gradove sa mape, i postojaće mogućnost širenja sukoba van Ukrajine.

S obzirom na nemogućnost da se ofanzivom postignu odlučujući rezultati, Vašington bi trebalo da preispita svoju politiku i ciljeve. Sjedinjene Države vjerovatno ne mogu da nastave da obezbjeđuju velike zalihe tenkova, oklopnih transportera, aviona, raketa protivvazdušne odbrane, kao i milione metaka artiljerijskih granata i druge municije.

Bajdenova administracija treba da osmisli nove planove zasnovane na realnosti na bojnom polju i da smisli plan koji štiti bezbjednosne interese Amerike i ekonomski prosperitet. Slijepo podržavanje Ukrajine „koliko god je potrebno“ nikada nije bila strategija i sada se čini manje održivom nego ikad, zaključuje Dejvis za portal „1945“.