Bira li Amerika svog predsjednika ili marionetu suparničke strane sile

Ako je vjerovati Vilijamu Evanini, direktoru Nacionalnog kontraobavještajnog i bezbjednosnog centra SAD, kada 3. novembra Amerikanci budu glasali za svog predsjednika, oni neće izabrati svog predsjednika već, bezmalo, marionetu suparničke strane sile. Ili Rusije, ili Kine i pomalo Irana, zavisi koga izaberu.

Uoči izbora 2020, stoji u saopštenju vodećeg američkog kontraobaveštajca, „strane države nastavljaju da primjenjuju prikrivene i otvorene metode uticaja u svom pokušaju da pokolebaju američke glasače, da izmene politiku SAD, povećaju neslogu u Sjedinjenim Državama i potkopaju povjerenje američkog naroda u naš demokratski proces… Naročito smo zabrinuti zbog tekuće i potencijalne aktivnosti Kine, Rusije i Irana“.

Procjena američkih kontraobavještajaca kaže da „Kina preferira da predsjednik Tramp  ne pobijedi na izborima“ i pritom „pojačava svoju kampanju uticaja kako bi oblikovala političku klimu u SAD i izvršila pritisak na političke figure koje vidi kao protivnike kineskih interesa“.

Dok nasuprot Kini „Rusija koristi čitav niz mera kako bi oklevetala Džozefa Bajdena i ono što smatra antiruskim ‘establišmentom’“. Iran pak samo hoće da „potkopa američke demokratske institucije i predsednika Trampa, i da podeli zemlju uoči izbora 2020.“

Donald Tramp ponovo protivreči svojoj obavještajnoj zajednici – „Mislim da je Donald Tramp poslednja osoba koju Rusija želi da vidi na funkciji predsjednika“, rekao je – sa čime se, potpuno očekivano, ne slaže Nensi Pelosi, predvodnica demokrata u Predstavničkom domu, koja kaže da „američki narod vjeruje da on sam treba da odluči ko će biti njegov sledeći predsjednik, a ne Vladimir Putin“.

Da li se predstojeći predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama zaista nalaze pod napadom suparničkih stranih sila? Ili se pak prava pretnja po integritet izbornog procesa krije u glasanju putem pošte, kao što upozorava Donald Tramp?

Kako će na rezultat izbora uticati istraga Bajdenovog postupanja u Ukrajini koju u Senatu vode republikanci, i da li tom istragom, kao što tvrde demokrate, oni od Kongresa prave „forum za raskrinkane teorije zavjere zastupnika Kremlja“?

Ovo su pitanja o kojima su u „Novom Sputnjik porijetku“ govorili novinarka Ljiljana Smajlović i analitičar iz Vašingtona Obrad Kesić.

„Amerikanci optužuju Rusiju i Kinu da rade upravo ono što oni sami rade svuda po svijetu, pa i kod nas. I stvarno je zanimljivo da niko u Americi to uopšte ne spominje, što predstavlja zapanjujući nivo dvostrukih standarda,“ komentariše Ljiljana Smajlović.

„Iskustvo iz prethodnih izbora“, podsjeća Obrad Kesić, „kada se isto tako tvrdilo da je Rusija žestoko umiješana pa se ispostavilo i da za to nema nikakvih dokaza i da su lagali svi koji su javno tvrdili da su vidjeli dokaze – a to su priznali pod zakletvom – sada nas tjera da budemo oprezni, i zato sam veoma skeptičan prema ovim tvrdnjama o stranom miješanju.“

„Čitav establišment je 2016. stao iza Hilari Klinton a ona je izgubila; narod je tu elitu odbacio, a njoj je najlakše bilo da objasni kako je za to kriv Putin“, napominje Ljiljana Smajlović.

„Ideja koja stoji iza današnjih optužbi, kao i ranije, jeste da se Tramp predstavi kao Putinov kandidat, njegova marioneta… Americi, kao sili u opadanju, potrebno je da sebe prikaže kao žrtvu sila koje joj ugrožavaju primat.“

Obrad Kesić ukazuje na opasnost koja proističe iz ovih optužbi o umiješanosti stranog faktora: „Kakav god da bude rezultat izbora, ovakvim optužbama unaprijed se dovodi u pitanje legitimitet pobjednika. Sada se stvaraju osnove za tvrdnje da izbori nisu bili fer jer se u njih umiješao neko spolja i namjestio njihov rezultat.

Sjenka neregularnosti predstojećih predsedničkih izbora u SAD dodatno je osnažena tvrdnjama samog predsjednika da bi eksperiment s masovnim glasanjem putem pošte, za koji se demokrate zalažu pravdajući to pandemijom virusa korona, otvorio mogućnost masovne izborne prevare. To bi bili „najnetačniji i najlažniji izbori u istoriji“, upozorio je Tramp.

I zato, zaključuje Obrad Kesić, izbori neće donijeti mirno razrešenje političke krize u SAD: „Ko god da pobijedi u novembru, Tramp ili Bajden, nema šanse da će uspjeti da pomiri ovo duboko podijeljeno društvo, zato što će u svakom slučaju jedan dio populacije biti uvjeren da je pokraden.

Tako što su im Rusi nametnuli svog kandidata, ili je to učinila ‘duboka država’. Zato oni neće imati ni malo povjerenja ni u pobjednika, ni u državne institucije.

I zato vjerujem da ulazimo u još dublju fazu političke krize i sukoba u društvu. A ako Tramp pobijedi, mislim da ćemo tad pogotovo da vidimo nastavak nasilja na ulicama i procesa osporavanja njegovog legitimiteta. Nastavak krize tek predstoji.“