Bespomoćno zavijanje usamljenog budvanskog kojota: U koroti za „ispranim“ Ukrajincima i Rusima, Ljubo će pustiti bradu i postati prvi četnik Budve

Posle sinošnje kiše osvanulo je još jedno suncem okupano jutro u Crnoj Gori.

Međutim, prva dva jutra radne sedmice u Crnoj Gori su specifična zato što su rezervisana za lelekanje dvojice gavrana koji preko dva najčitanija portala iz sedmice u sedmicu lamentiraju nad sudbinom ove države koju su ustrojile političke grupacije koje gore pomenute crne ptice podržavaju ili su (kako vole sada da predstave) podržavali.

Za razliku od Željka Ivanovića čije kolumne povremeno odišu malom dozom duhovitosti i optimizma, uradci iliti čitulje CDM-ove budvanske lelekače iz utorka u utorak ne ostavljaju ravnodušnim ni spokojnim u grobovima sve one zapadne filozofe i psihologe čijim se citatima sa sjetom okoristi s vremena na vrijeme.

Širok je dijapazon Ljubovog naricanja. Naricao je Ljubo nad sudbinom Crne Gore, sunovratom DPS-a, uspjesima Novaka Đokovića, a jutros je došao red na recikliranje njegove omiljene tužbalice nad bogatim i bahatim Ukrajincima i Rusima koji su došli u Crnu Goru sa namjerom da ispovijedaju liberalizam i političku korektnost.

Taman kada je Ljubo u naglo posrbljenoj Budvi (kao da su u nju Srbi prvi put sišli nakon 30. avgusta 2020.) našao adekvatno društvance sa Istoka sa kojima je mogao da dijeli osjećaj inferiornosti i divljenja prema dekadentnim zapadnim trendovima, isto se počelo osipati zahvaljujući komunalnim policajcima, njegovim komšijama i sugrađanima čijem uhu očito ne prija nacistički slogan „Slava Ukrajini“.

Izbjegli Ukrajinci i liberalni Rusi, „ispranih mozgova“ i sa pozamašno dubokim džepovima kojima se dolaskom u Crnu Goru, konkretno Budvu, ispunio životni san da „slobodno“ udišu vazduh u NATO zemlji i kupaju se u moru čija je površina stoprocentno pod jurisdikcijom NATO pakta, gle čuda suočili su se gnijevom lokalnog stanovništva koje je dobro upamtilo na koji je način zločinački pakt utjerivao na ovim prostorima tzv. zapadne vrijednosti tokom agresije 1999. godine. Sada to isto stanovništvo treba na tečnom ruskom jeziku umjesto umotvorina Dostojevskog, Tolstoja, Bulgakova, Gogolja i ostalih velikana da sluša jeftine baljezgarije o NATO paktu.

Daleko od toga da krivonasađenim pripovjedačima evroatlantskih vrijednosti sa Istoka treba zabranjivati da drže ode o dometima briselske i vašingtonske demokratije, ali im na suptilan način treba staviti do znanja da su došli u region koji su ti isti zapadni centri razorili 90-ih godina, na isti način na koji to čine danas u Ukrajini i odskora na tlu Rusije.

Međutim, vratimo se centralnoj temi ovog teksta, a to je profesionalna prva budvanska narikača koja je u koroti za Ukrajincima i Rusima koji su se odlučili da napuste Crne Goru nakon što su shvatili da na Zapadu čak i od socijalne pomoći mogu bolje živjeti negoli ovdje. A možda su pojedinci (Ukrajinci) skupili hrabrosti i prelomili da umjesto, izležavanja po crnogorskim plažama i šetanja u majicama Azova, svojoj otadžbini pomognu tako što će obući vojničku uniformu i pridružiti se maršu ukrajinske vojske i NATO plaćenika ka Moskvi.  Ne treba prenebregnuti ni pretpostavku da su se Ukrajinci odselili, jer sa Cetinja (montenegrinskog Lavova) ne osjećaju više toliko dozu ljubavi i podrške kao nekada kada su se u slavu Ukrajine održavali javni časova likovnog vaspitanja na glavnom gradskom trgu. Sve te razloge, frustrirani Ljubi ne razmatra, već za egzodus njegovih ideoloških blizanaca iz Crne Gore krivi svoje komšije, komunalce, Andriju Mandića i naravno četnike.

Na kraju se plašimo da će Ljubo, od pretjerane tuge za odbjeglim nacifikovanim Ukrajincima i „dobro potkovanim“ Rusima, pustiti bradu i da će brzih dana izgledom podsjećati na pripadnika četničkog pokreta.

Uostalom, i sam Draža Mihailović je pustio bradu od saosjećanja za sudbinom svoje tadašnje domovine nakon njemačke okupacije, a kako sam Filipović tvrdi da je Crna Gora okupirana zemlja – eto mu još jedan razlog da za nijansu promijeni lični opis.  Repertoar ne mora, jer smo se utorkom navikli na njegove tužbalice.

U nastavku širimo dalekosežne proročke riječi Ljuba Filipovića:

– Dobro jutro! U neđelju je budvanska komunalna policija rašćerala okupljanje u čast Navaljnoga. Na Jazu su srpski turisti sa plaže poćerali Albance. Ali to više nije samo problem nas Budvana, jer se i drugi gradovi, a posebno Nikšić i Podgorica, vidljivo vode budvanskim primjerom.

Budva je Četnički Brlog. I Budućnost Crne Gore.

Komunalna policija Budve, koja je neka vrsta ispostave Miholjskoga zbora, u koju je Milo Božović uhljebio sve ućerivače kamataških dugova, služi kao palica za prevaspitavanje opozicije, a posebno one ruske. Jer ove naše nema. Ta je policija već jednom u mom prisustvu pokušala da rašćera izložbu ruskih opozicionara, dok su njeni pripadnici kačili po Budvi postere Miholjskoga zbora i asistirali onima koji su zabranili koncert bjelorusko/ukrajinskog benda Ljapis Trubeckoj.

I naravno da nećete čuti nikoga da se na ovo okrene. A posebno sam razočaran što ne čujem Đorđa i Predraga Zenovića da osude ovakvo silovanje demokratije. Ali to je na njihovu savjest. Ako se ovi trendovi nastave, a hoće, biće upisani kao saučesnici u instalaciji novog autokratskog režima.

Isto kao što su Vijesti uspostavljale onaj bivši režim pa se onda pokajale.

Ne znam sjećate li se kako su iz lokala u Petrovcu ćerali Ukrajince. Nije ni čudo što se dobar dio Ukrajinaca pokupio i otišao iz zemlje. I sve više liberalnih Rusa odlazi iz Budve i Crne Gore iz istih razloga. Ostaju i vraćaju se samo oni režimski, kojima je Crna Gora ostala jedna od rijetkih destinacija na koje mogu da dođu i potroše krvavi novac zarađen na ratu u Ukrajini.

Raspitajte se kome se od Rusa i Bjelorusa i koliko pasoša podijelilo, posebno za pero Dritana Abazovića, koji je sa Željkom Ivanovićem i sankcionisanim Dakom Davidovićem, otvarao fabriku vodke u Nikšiću. Da neko od tih ljudi nije bio blizak najvišim ešalonima kriminala i politike u ove dvije diktature? Imamo li novinara istraživača da se time pozabave?

Upozoravao sam sto puta od 2017. da treba gledati Budvu i preduprijediti demokratsko nazadovanje koje očekuje Crnu Goru proćerivanjem DPS-a iz politike. Saglasićemo se da je DPS i bliske mu elite značajno doprinio ovome, ali je suluda i samoubilačka izolacija ovog subjekta samo uvod u jačanje kancerogenoga Demokratskoga fronta, koji nam upravlja državom.

Jer Mandić upravlja stvarima, dok PES lebdi u međuprostoru, ni na nebu ni na zemlji. U avionu za Sen Trope. A Crna Gora odavno nije Mediteran. Nije ni Jadran. Crna Gora se opet zalećela u balkansko zaleđe. A to se zaleđe ne osvaja mondenskim forama. Nego zavrtanjem rukava i gaženjemu blato. Blato do koljena. A to Mandić i Knežević umiju. Sa druge strane je samo DPS umio da im u tome parira.

PES se gadi toga. Zato je na putu da se samomarginalizuje. A Crna Gora će onda postati Budva. Četnički brlog na kub. Rasadnik putinovštine na Balkanu. Mali i nervozni ker Beograda, koji laje kako mu gazda kaže.  To živimo mi u Budvi već osam godina, a živjećete i vi ostali ako se ne otrijeznimo što prije.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo – napisao je Filipović.