Piše Manojle Krsmanović

Hajka koja se podigla zbog odlaska srpskih političkih i kulturnih djelatnika iz Crne Gore na sjednicu Odbora za dijasporu i Srbe u regionu, gdje su u Skupštini Srbije govorili o položaju Srba u Crnoj Gori, pokrenuta je od strane onih koji su od Crne Gore napravili NATO protektorat.

Krajnje je maliciozno govoriti o tom sastanku kao raportu DF-a Aleksandru Vučiću, jer ne samo da tom sastanku nije prisustvovao predsjednik Srbije već je sjednicom predsjedavala Milica Đurđević, koja dolazi iz redova srpske opozicije, a osim gradonačelnika i predsjednika skupština opština iz redova DF-a sjednici su prisustvovali kao što rekoh i kulturni djelatnici iz Crne Gore. Ni najmanje ne čudi što reakcija dolazi čak mjesec dana nakon ove sjednice, kada treba u toku formiranja nove Vlade, ili ipak novih izbora, predstaviti DF kao antidržavni element u Crnoj Gori, koji će kao takav i dalje biti neprihvatljiv u budućim Vladama.

Da ironija bude veća u hajci učestvuju i oni koji trče po instrukcije od Brisela do Vašingtona, od jedne do druge ambasade, koji su od Crne Gore napravili NATO koloniju u kojoj se ne poštuje pri formiranju Vlade volja građana, čime se krši Ustav jer je po njemu ovo demokratska država, već nam spoljnu i unutrašnju politiku kroje ambasade i Brisel, formiraju i obaraju Vlade, određuju ministre itd. pa se sa pravom možemo pitati čemu svako malo izbori kad se ne poštuje volja naroda već volja ambasada. Potpuno je prirodno da kako Zagreb zanima položaj Hrvata u Crnoj Gori, ili Tiranu položaj Albanaca, tako da i srpsko nacionalno pitanje u Crnoj Gori zanima vlasti u Srbiji. Godinama smo nakon referenduma i priznavanja nezavisnosti tzv. Kosova imali mi Srbi iz Crne Gore šikaniranje od strane srpskih vlasti, bili smo prepušteni sami sebi, mnogo toga se radilo na štetu srpskog etosa ovdje a da niko iz Srbije nije ozbiljnije reagovao.

Sada je Bogu hvala drugačije, jer se konačno osjećamo jednako uvaženi kao i svi ostali Srbi u regionu i dijaspori, a uz to vidimo da za naše predstavnike imamo jedne nove, poštene i obrazovane ljude, koji su svojom žrtvom i borbom dokazali svoje srpstvo poput Marka Kovačević, Stefana Sinanovića, Gojka Raičevića i ostalih. I niko se od nas ne odriče Crne Gore i neizmjerne ljubavi prema zemlji koja je dala srpstvu Stefana Nemanju, Balšiće, Crnojeviće, Petroviće, naročito Svetog Petra Cetinjskog i Petra II, serdar Janka Vukotića, Vuka Karadžića, Matiju Bećkovića, Amfilohija Radovića itd., to je suludo i pomisliti, ali isto tako nećemo se više nikada odreći ni Beograda kao svoje matice.

I nema potrebe da vas čudi takav naš odnos kada ste od referenduma svakom Srbinu nacrtali metu na čelo, kada ste se gonili sa srpskim jezikom i ćirilicom, kada ste nam zabranili da radimo u državnim institucijama, kada ste priznali tzv. nezavisno Kosovo, kada ste nam poručivala da smo posrbice, da smo izdajnici, da nas treba kačiti na vrbe, kada ste poveli rat protiv SPC i kada ste rekli da nas čeka progon i nova Oluja i traktorijada… Zato nam je Beograd matica, matica u kojoj smo vazda dobrodošli i u kojoj se ne osjećamo kao građani nižeg reda samo zato jer smo Srbi!

Tagovi