Bećković: U Crnoj Gori Njegoša utjeruju u laž; Od 1945. godine ne uspijevaju da popišu stanovnike

Čitajući Andrića zapazio sam da je, mimo običaja, u nekoliko knjiga ponovio istu rečenicu: „sve samo stradanje bez smisla i razloga. Tu rečenicu sam uzeo i za moto knjige ‘Majka Zorka'“, kaže književnik Matija Bećković o svojoj novoj knjizi, koju čine biografski zapisi njegove majke o teškom vremenu Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori, gdje je, umesto protiv Njemaca, najprije vođen bratoubilački rat onih koji su štitili kralja i otadžbinu i onih koji su prihvatili ljevičarske ideje.

Budući da je bila žena četnika Vuka Mićunovića, komandanta Veljodubočke čete, poslije rata bila je odvojena od djece i odvedena u zatvor.

Govoreći o teškoćama odrastanja u periodu poslije Drugog svjetskog rata, kada je njegova porodica bila na strani onih koji su taj rat izgubili, Bećković kaže da bratoubilački rat i dalje traje, iako među živima gotovo da nema nikog od onih koji su ga započeli, ali imaju nasljednike koji se brinu da nikad ne prestane.

Za majku Zorku kaže da svoju djecu školovala po svaku cijenu, i da je zbog toga bio manje s njom, već sa tetkom. Od majke je slušao o mučenjima koje je preživjela u komunističkom zatvoru kao žena četnika, koja mu je rekla da je najgore bilo „stavljanje na struju“, i da je u tu svrhu sagrađena i mala hidrocentrala u Mušovića u Rijeci.

Dodaje da se ništa drugo nije ni pričalo, osim o surovom građanskom ratu, kada su ubijana braća umjesto Njemaca.

Na pitanje kako ovaj dio naše istorije utiče na Crnu Goru i Srbiju Bećković kaže:

„U Crnoj Gori Njegoša utjeruju u laž. I od 1945. godine ne uspijevaju da popišu stanovnike…Ne mogu da razumijem što ni u Srbiji nismo čuli da je pored Nacionalne biblioteke bila bombardovana i Srpska kraljevska akademija. Ni da je njen rad bio zabranjen sve do 1947. godine, kada je za akademika izabra Josip Broz Tito, a akademija preimenovana u Srpsku akademiju nauka. Nismo čuli da je akademik Milutin Milanković bio uhapšen, ni da je akademik Miloš Trivunac strijeljan, ni da su Dragišu Vasića ubile ustaše, ni da je akademik Veselin Čajkanović lišen građanskih vrata, ni da je njen predsjednik akademik Slobodan Jovanović bio brisan iz njenog članstva, ni da je javni tužilac rekao da ‘samo na prvi pogled može izgledati paradoksalno’ da je on ratni zločinac iako je rat proveo u Londonu i bio predsjednik vlade koja je prva u Evropi bacila rukavci u lice Hitleru…I toliko toga nikad nekazanog“, navodi Matija Bećković u intervjuu za „Politiku“.

Činjenica da izdajnicima nije smio grob da se zna i da su bili iskopavani da ne bi časno počivali, kaže da srpska Antigona ne traži da sahrani jednog brata, nego hiljade bezgrobne braće.

Nova knjiga se završava opisom njegove skorašnje posjete Sloveniji, gdje se pretpostavlja da mu je otac ubijen krajem rata. Kaže da je akademik Janeza Milčinskog, koji je bio član SANU, ljekar i predsjednik Međunarodne komisije za sudsku i socijalnu medicinu, rekao pilotu Todoru Marčetiću koji ga je vozio da je iznad zamka Turjak zapravo grob Bećkovićevog oca.

„To su mi obojica pisala, a ja sam tek ove godine otišao tamo. Nisam znao da li da tražim njega ili sebe“, kaže pjesnik, a na pitanje da li je krst  postavljen na mjestu kuće Bećkovića U Veljem Dubokom donekle ublažio rane kaže: „Zato smo se borili“.

(RT)