Bećković: Režim u Podgorici stalno priča o 1918., a ćuti na klanje djece u Kučima tokom Mirkove pohare!

Pjesnik i akademik Matija Bećković kaže da je knjiga “Primjeri čojstva i junaštva”, Marka Miljanov dragocjena.

„Napisao je sedamdeset i nešto primjera o čojstvu i junaštvu. Bogami dosta. A da je pisao o nečojstvu, napisao bi cijelu biblioteku… A taj sukob kralja Nikole sa Markom Miljanovim je lična karta i jednog i drugog. Marko Miljanov je bio Kuč, buntovan i neposlušan. Bio je prvi disident sa ovih prostora. Nije se slagao sa kraljem Nikolom koji ga je titulisao vojvodom. Pošto je posto neposlušan, kralj ga je razvojvodio.

On se posvađao sa kraljem Nikolom. Kralj Nikola je vladao skoro 60 godina, pod njim je istrulila postelja i stolica. Što kaže, za to vrijeme dok je vladao ovaj ga nije slušao. Tako da ga je on onda raščinio. Ali ovaj je sjeo pa je napisao primjere čojstva…

U Crnoj Gori često pričaju o zločinima, srpskim. A najveći zločin koji je ikada bio u Crnoj Gori to je pohara Kuča, gdje je Nikolin otac Mirko pobio i djecu u kolijevkama u Kučima. To je opisao Marko Miljanov i napisao kako je plamen od djece sijao božanskom osvetničkom svjetlošću“, kaže Bećković.

Akademik Bećković opet podsjeća na jedan zločin bez presedana:

„Kad se zapodene razgovor o čojstvu među Srbima i Crnogorcima, ja ne mogu da se ne sjetim mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija koji je ubijen posle rata kao izdajnik i zločinac. Ubijeno je tih dana ravno 126 sveštenika Srpske pravoslavne crkve. A taj Joanikije, taj zločinac koji je ubijen, on je bio predsjednik Crvenog krsta Jugoslavije. On i njegovi sveštenici koji su se povlačili sa Pavlom Đurišićem nisu nosili oružje. A mitropolit Joanikije je bio poznat po tome jer je stalno odmicao mantiju da ga ne dodirne nečija puška, a završio je kao zločinac. Sa tim je počela nova era vrijednosti među Srbima i Crnogorcima. Važnije od države, od čojstva i junaštva bilo je jesi li član KPJ i da li joj više vjeruješ od onog što vidiš svojim očima.“