Bećković o Kosovu: “I tu smo svi poginuli, davno prije n’o smo se rodili“!

Prvi put da neko spominje neku cijenu i ne traži da sve dobije džabe, kaže za Sputnjik pjesnik Matija Bećković na vijest da je prištinski analitičar Nedžmedin Spahiu savjetovao tamošnju vladu da odredi cijenu koju Srbija može da plati kako bi priznala nezavisnost Kosova.

Sputnjik je pitao našeg akademika, kakva bi to cijena mogla da dođe u obzir, pošto je najpozvaniji da na to odgovori kao tvorac tvrdnje da je Kosovo najskuplja srpska riječ.

Bećković nas najprije podsjeća da do sada niko nije ni popisao našu materijalnu imovinu, a da se duhovna nikada ne može ni popisati.

„Nisam primijetio da je neko rekao koliko mi tamo imamo rijeka, u rijekama riba, koliko imamo šuma i u šumama zveri i ptica. I koliko blaga imamo u rudama, a da ne govorim o drugim svetinjama pod zemljom. Nego se govori samo – Kosovo. Da im damo Kosovo. A šta se sve pod tim podrazumijeva, taj inventar nije niko napravio“.

A na pitanje može li se on uopšte napraviti, srpski pjesnik odgovara:

„Pa da je bar pokušao, nekako bi bilo očiglednije šta oni traže i čega bi mi trebalo konkretno da se odreknemo. Ja sam spominjao da su Mađari na Mohaču vršili iskopavanja i našli kosti svojih ratnika. Ja sam uvijek bio uvjeren, da smo mi kopali na onim mjestima koja je narodna poezija obilježila, da bismo i mi našli tu kosovske junake. Nije slučajno da je neko nazvao Kosovo – srpsko junačko groblje“.

Svemu tome bi, kaže Bećković, valjalo ući u trag i predočiti svijetu kako bi im bilo jasnije šta to oni traže.

„Ovako je samo tom riječju Kosovo to zaklonjeno, pa se čini da je to samo neka teritorija bez svetinja. I kada se sada govori ne damo svetinje – Kosovo je najveća svetinja. I najskuplja srpska riječ.
Bez krvi se nije mogla kupiti, bez krvi se ne može ni prodati, podsjetili smo Matiju na njegove riječi.

„I tu smo svi poginuli, davno prije n’o smo se rodili“, zaključuje za Sputnjik naš veliki pjesnik.