Bećković: Ako bi crnogorski vojnici otišli u Ukrajinu, nisam siguran na čijoj bi strani završili rat
Gostujući u emisiji „Maša i…“ reditelj Danilo Bećković otkrio je koliko današnja omladina podsjeća na lik Malog Buda iz istoimenog filma, da li još uvijek nalazi inspiraciju za svoje umjetničko stvaralaštvo u crnogorskoj svakodnevici, ali i po kome se u porodici Bećković prenosi gen za – humor.
Reditelj urnebesnih komedija „Mali Budo“, „Jesen samuraja“ i hit serija „U klinču“ i „Žigosani u reketu“ prokomentarisao nam je šta se desilo sa istorijskim prijateljstvom dvije zemlje – Crne Gore i Rusije kada Crna Gora šalje vojnike u Ukrajinu da ratuju protiv ruske vojske.
„Za Japan je bio dovoljan Lekso Saičić koji je u rusko – japanskom ratu savladao samuraja boreći se na strani Rusije, a na Rusiju je ipak morala da krene veća sila. Reklo bi se da ukoliko dođe do utakmice malih brojeva, ukoliko bude se presuđivalo na tome da li će pobijediti na kraju dva, tri, možda će ta crnogorska četiri biti ta koja će prelomiti situaciju i presuditi. Samo ja se ne bih opkladio da ako tamo zaista odu neki crnogorski vojnici, ja nisam siguran na čijoj će strani završiti rat“, kaže Bećković za Sputnjik.
Naš sagovornik je precizirao i do kada će svjetske sile biti „u klinču“ i na koji način vidi trenutnu političku situaciju na planeti.
„Što se tiče samog svijeta, svijet je u svom jednom redovnom stanju. Te vrste sukoba i te vrste ratova i te sve vrste podjela su nešto što je zapravo naša istorija, to su naši životi, to je jedno stanje koje je neprekidno od nastanka čovječanstva. Tako da ja sad ovdje ne vidim ništa što je neregularno, a možda smo se samo mi malo razmazili. U stvari, naše generacije. Mi smo bili djeca kada je završen prvi Hladni rat i kada je djelovalo da je došao kraj istorije, a u stvari istorija sve vrijeme, da citiram jednog našeg pjesnika – ‘radi punom parom’ i ne treba se tome čuditi. Samo možda ne treba biti naivan i misliti da smo mi poslednja generacija i da ćemo mi vidjeti kraj svijeta ili promjenu svijeta ili neko novo vrijeme. Prosto ljudska priroda je ljudska priroda i možda se mijenja način života zahvaljujući raznim tehničkim pronalascima, zahvaljujući prosto napretku civilizacije, ali ljudske duše se ne mijenjaju. Ljudske duše su iste od biblijskih vremena do danas. I ništa novo nema pod suncem i ništa novo nismo još otkrili i vidjeli što ne potpada pod neku tehničku sferu, ali u ovoj drugoj sferi od koje čovjek zapravo živi – stalno se borimo sa istim demonima“, zaključio je Bećković.