Baošić (DNP): Bemax – nosioc državne štafete poslovne podobnosti
Piše: Nemanja Baošić, član Demokratske narodne partije
Za privredu bilo koje zemlje, jedna od najpogubnijih stvari u nekom sektoru je pokušaj stvaranja monopola. Monopol, gledano dugoročno,prikuplja benefite tom privrednom subjektu za koga se pravi, ali istovremeno razara tkivo privredne grane u kome posluje taj privredni subjekat. Monopol kao takav, nastaje najčešće uz svesrdnu pomoć djelova državnog aparata i lišen je nastupa na tržištu u ravnopravnoj utakmici. Flagrantan primjer navedenog imamo i u Crnoj Gori u sektoru građevinarstva. Svjedoci smo da podgoričko preduzeće “BEMAX” funkcioniše upravo po tom principu.
Ako uzmete bilo koji segment iz njihove sfere poslovanja, jasno se da zaključiti da su debelo privilegovani i da su im na raspolaganju resursi koji drugima nisu. Recimo, kada je neki od kapitalnih projekata u Crnoj Gori u fazi pripreme, prvo dobijemo izvođača radova, pa tek onda saznanje šta će se zapravo graditi.
Treba li posebno napominjati da upravo takav slučaj imamo na auto putu, na projektima Porto Montenegro, Porto Novi, Luštica, bulevari oko Podgorice… Na ovim projektima, Porto Montenegro, Porto Novi, Luštica, “ BEMAX” uzme ono što je interesantno, a one stvari koje nisu ili su manje finansijski primamljive glavni izvođači ili predstavnici investitora u vidu Azmonta, Luštica Developmenta itd. prepuste drugim građevinskim kompanijama. Najčešće su to sitni poslovi koji su lišeni mogućnosti dobre zarade.
Nije rijetka i praksa da pojedini, kapitalni,projekti čekaju i po nekoliko mjeseci, dok “ BEMAX” ne završi radove na jednom projektu, da bi prebacio operativu i započeo radove na novom projektu. Što bi rekli, po principu rezervacije.
Neko će reći da se ovdje ne radi o monopolu već kako je ova podgorička kompanija najsposobnija i najopremljenija kako u stručnom kadru, tako i mehanizacijom. Ovo bi i mogao biti argument za analizu kada bi imali makar jedan primjer da je ta kompanija učestvovala ozbiljno na bar jednom kapitalnom projektu u Regionu ili u Evropi. To je zapravo jedino preduzeće tih kapaciteta, koje je svu svoju djelatnost vezalo za državu iz koje potiče. Kako bi se modernim jezikom reklo – nema rominga.
Naravno, da bi takav sistem opstao i da bi mogao uredno izmirivati obaveze prema državi, zaposlenima i dobavljačima mora imati kontinuirano obezbjeđen posao, a to je opet nemoguće u regularnoj tržišnoj utakmici, u uslovima zdrave konkurencije. Na ovako malom tržištu kao što je Crna Gora to je moguće samo uz svesrdnu pomoć djelova državnog aparata. I u ostalim sferama poslovanja ovog preduzeća, vrlo je slična stvar kao i u samom izvođenju radova.
Tako npr. u 2009 godini BEMAX je ostvarivao preko 75% ukupne proizvodnje betona u Crnoj Gori, u ovom trenutku taj procenat je naravno i veći. O davanju koncesija na eksploataciju rječnog agregata, otvaranju kamenoloma itd. ne treba trošiti riječi, jednostavno je, djelovi državnog aparata su u potpunosti stavljeni u funkciju ove podgoričke politički podobne kompanije sa ciljem da joj obezbijede maksimalno lagodno poslovanje, a sve naravno bez ravnopravnih tržišnih uslova.