Banka hrane: Danas je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti se prvi put obilježio protestnom akcijom ljudi u Parizu 17.oktobra 1987. Više od 100 000 ljudi okupljenih na mjestu gdje se 1948. potpisala Opšta deklaracija o ljudskim pravima, glasno je izrazilo da je siromaštvo kršenje ljudskih prava i da se moraju preduzeti koraci u rješavanju ovog problema. Skupština UN-a ovaj je dan službeno proglasila 1993. godine, saopšteno je iz Banke hrane.

Kako su istakli, siromaštvo je globalni problem i ne poznaje granice godina, pola , vjere ili religiji. Zbog svega toga, države svijeta su se kroz ciljeve održivog razvoja obavezale, iskorijeniti siromaštvo u svim oblicima i dimenzijama do 2030. godine. Ciljevi su postavljeni 2015. godine međutim, pandemija korona virusa, rat u Ukrajini i dužnička kriza u siromašnim zemljama, unazadili su njihovo ostvarivanje.Prema navodima UN-u, ako se stvari ne promijene, 575 miliona ljudi i dalje će živjeti u ekstremnom siromaštvu, a više od 600 miliona će biti gladno 2030.

“Najnoviji podaci Monstata ne pokazuju značajna odstupanja o broju siromašnih u Crnoj Gori od ranije”, naodi se u saopštenju.

Prema AROPE indikatoru koji služi za službeno mjerenje siromaštva na teritoriji Evrope stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti u Crnoj Gori je iznosila 34,1 odsto, što znači da se trećina stanovništva lišava osnovnih životnih potreba.

“Najvišu stopu rizika od siromaštva imaju osobe u porodicama koja čine jedna odrasla osoba sa jednim izdržavanim djetetom i ona je 47,9 odsto.Ukoliko su dvije odrasle osobe sa troje ili više djece rizik od siromaštva je 37,6 odsto”, dodaje se u saopštenju.

Nezaposleni su u sličnoj situaciji pa rizik od siromaštva iznosi 40,3 odsto.

“U 2022. godini 22,7 odsto građana živjelo je u domaćinstvima koja uz mnogo poteškoća spajaju ‘kraj sa krajem’, a 27.4 odsto to činilo sa teškoćama, dok 34.8 uz neke teškoće može plaćati obaveze. Zabrinjavajuće je da skoro 85 odsto građana Crne Gore, ne može od svog primanja plaćati svoje obaveze redovno , bez napora. Svega 0,6 odsto građana Crne Gore mogu veoma jednostavno spajati “kraj sa krajem””, piše u saopštenju.

Kako su kazali, podaci koje dobijaju moraju služiti da socijalnu politiku unaprijede i učine efikasnijom u cilju smanjenja siromaštva i nejednakosti.

“Preporuke koje su nam davale relevantne medjunarodne organizacije, u cilju napretka u suzbijanju siromaštva i umanjenja socijalnih razlika, nisu implementirane. Skrenuta nam je pažnja da je socijalna pomoć, teško ostvariva za mnogo socijalno ugroženih građana i da je izrazito niska”, dodaju iz Banke hrane.

Socijalna pomoć, kako su naveli, za jednu osobu iznosi 84,98 eura, za porodicu sa dva člana 102,05 eura, za tročlanu porodicu 122,5, za četvoročlanu 144,6 a za familiju sa pet i više članova 161,37 eura.

“Prema Monstatovim najnovijim podacima prag rizika od siromastva za jednu osobu mjesečno, iznosi 214 eura a socijalna pomoć je daleko ispod, svega 85 eura”, dodaju.

Takođe, granica siromastva za četvoročlanu porodicu za dvoje maloljetne djece, po Monstatu, mjesečno iznosi 450 eura, što je iznos minimalne zarade u našoj državi i čini malo više od polovine potrošačke korpe, u koju nije uračunata renta tj kirija ili rata za kredit. Ukoliko zadovolji stroge kriterijume ostvarivanja jedinog socijalnog davanja namijenjenog siromašnima četvoroclana porodica ce od države dobiti svega 144, 6 eura odnosno više od tri puta manje od granice siromaštva i pet puta manje od minimalne potrošačke korpe bez rente.

Pitaju se da li država svjesno okreće glavu od ugroženih?

“Po zadnjem popisu u Crnoj Gori, prosječno je zaposlen jedan član u porodici.Najveći broj zaposlenih je radni odnos zasnovalo u uslužnim djelatnostima i trgovini, gdje se zarade kreću oko 450 eura”, ističu u saopštenju.

Staračka nadoknada je, dodaju, svega 180 eura i može je ostvariti samo nosilac poljoprivrednog porodičnog domaćinstva i to, ako nema baš nikakvih drugih primanja.

“Nažalost iz navedenog mozemo zaključiti da je prosječna crnogorska porodica siromašna. Kako je moguće da nezaposleni ljudi, ne dobijaju nikakvu pomoć od države,
a stopa siromastva medju njima je 40 odsto.Samo registrovanih na ZZZ je 37 649, što nije konačan broj jer mnogo ljudi prijavljivanje na biro ne vidi kao put ka zaposlenju”, pitaju se iz Banke hrane.

Pitaju se i kako da prežive penzioneri kada se većinski njihova penzija kreće oko monimalne; povećanjem penzija, minimalna je dostigla mnoge druge penzije, pa se penzioneri žale, da iako nisu ranije, sad primaju skoro minimalnu penziju sa 10, 20, 50 eura razlike.

“Šta da rade stari ljudi koji nemaju penziju, od čega da žive? Socijalna penzija kod nas je i dalje mrtvo slovo na papiru. Dok cijene zakupa stanova divljaju socijalni stanovi egzistiraju, samo na papiru”, ističu.

Ljudi, objašnjavaju, imaju problem da se prehrane a socijalnih samoposluga ili socijalnih bonova, nema.

“Kako siromašna djeca da se izvuku iz nemaštine, ne ponove sudbin svojih roditelja, ako nakon osnovne škole nemaju čak ni besplatne knjige, a kamoli užinu, školski pribor, pomoć u savladavanju gradiva, tehnička pomagala, nemaju ni u osnovnoj školi”, ocjenjuju.

Takođe smatraju da Vlada ne razmišlja da djecu, čiji su roditelji nezaposleni, pa čak ne primaju ni socijalnu pomoć, trebaju pomoći kako bi prekinuli lanac siromaštva.

“Proaktivna politika zapošljavanja socijalno ugroženih, morala bi biti obavezujuća.Socijalno ugroženi bi morali imati prednost pri zapošljavanju, moralo bi se uložiti u njihovu obuku prema potrebama poslodavaca”, dodaju iz Banke hrane.

Kako su naveli, povoljni krediti za porodične biznise, podrška za mala poljoprivredna gazdinstva, mogu biti jedan od načina umanjenja siromaštva, smanjenja uvozne zavisnosti za hranom i aktivnog rada na sprečavanju bacanja hrane.

“Vlada Crne Gore mora borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, postaviti kao prioritet svog djelovanja. Kroz programe potrebno je sastaviti konkretne mjere kojima bi se osigurali bolji životni standardi najugroženijeg dijela stanovništva.Potrebno je pokrenuti niz reformi, mjera i aktivnosti u cilju dugoročnog unaprjeđenja kvalitete života najranjivijih grupa u Crnoj Gori .Na to nas obavezuju i svih 17 ciljeva održivog razvoja”, zaključuju iz Banke hrane.