Banana efekat

Piše: Andrija Babović, funkcioner Nove srpske demokratije

U zemlji okovanoj decenijskim kriminalom jedan od najvećih izazova za preduzetnike je bio opstanak na preduzetničkoj mapi Crne Gore. Označeni kao „nepodobni“ i oni koje „teren ne prepoznaje“, mnogi su bili prinuđeni zatvoriti svoje firme i radnje jer im je poslovanje bilo limitirano ili su jednostavno ugušeni nelojalnom konkurencijom. Nakon toga se na tržištu stvara monopol. Tadašnje određene strukture vlasti u nekim su kompanijama prepoznale enorman potencijal i dolazi do formiranja privatno – javnog, a zatim i privatno – privatnog interesnog partnerstva. Tako da se na teritoriji Crne Gore u proteklih 30 godina stvarala atmosfera koja je dovela do naglog rasta i uzdizanja kompanija podobnih pojedinaca. Podobnih za poslušnost, gaženje moralnih normi, pogodnih za dalje učešće u propagandi i širenju mreže, pogodnih za manipulaciju i upravljanje zavisnom populacijom – svojim zaposlenima. Cilj je bio jasan, kreirati što zavisnije društvo kako bi se Crna Gora mogla nemilosrdno eksploatisati. Lako ih je i identidikovati, jer su konstatno potvrđivali svoju odanost na različite načine a sve u cilju obezbjeđenja svog mjesta u klubu odabranih. Tako da se danas se može istaći da je naša zemlja jedna od vodećih uvoznika tropskog voća.

Ništa nas skuplje od tog tropskog voća koštalo nije, ali nažalost ne u materijalnom smislu. Dok su nas uvjeravali da je Crna Gora sigurna zemlja, na ulicama su vođeni brutalni obračuni distributera pomenutog proizvoda. U tim obračunima su živote gubili i nevini ljudi. Nevini ljudi koje je bivša vlast okarakterisala kao „kolateralnu štetu“. Za nas su to bila nečija djeca, nečiji roditelji, braća, prijatelji, kumovi i rođaci, a ne brojevi koji su slučajno izbrisani. Kakav trebaš biti čovjek da, nakon takvih događaja, bez ikakvog se srama obratiš javnosti i izgovoriš da je u Crnoj Gori izvanredna bezbjednosna situacija i da su građani zaštićeni. U društvo su toliko duboko bile zarivene kandže zavisnosti da su sve te stvari jednostavno samo prolazile. Prolazile koverte, koferi, limenke, prolazilo da je nečije dijete samo skočilo na vozilo ministra kako bi je udario, prolazila partijska otpuštanja… sve je prolazilo. Ne ponovilo se!

Neophodno je pravilno implementirati sistem monitoringa i svim institucijama sistema zaštiti našu zemlju od „banana efekta“. To je jedini način da ozdravimo privredu i zaštitimo građane. Da ih zaštitimo uvoza „trulog tropskog voća“ i svake vrste štetnog uticaja takvih proizvoda. A ima ih mnogo, od onih konzumentskih do onih kada naše ulice postaju poligoni za kalibraciju oružja gdje su svi potencijalne mete. Miran i bezbrižan život nema cijenu, dabogda ga svi kao takvog i imali!