Neshvatljivo je da Andrej Milović ostaje na poziciji ministra pravde zbog poteza koji su doveli do njegovog isključenja iz Pokreta Evropa sad (PES), ali moguće je da premijer i njegov doskorašnji partijski šef Milojko Spajić pokušava da ga se oslobodi u međustranačkim sukobima, ali da to ne može da učini jednostavno, pa pravi kompromise.
Tim riječima sagovornice “Vijesti” odgovaraju na pitanje kako je moguće da je Milović loš partiji, ali dobar Vladi, odnosno zašto se nakon njegovog isključenja iz PES-a ne pokreće pitanje razrješenja iz izvršne vlasti.
Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić ocjenjuje za “Vijesti” da je apsolutno neprimjereno da je neko nedostojan da bude u partiji, a dostojan da bude u Vladi, dodajući da takvo nešto “nikome do sad nije palo na pamet”.
Međutim, navodi da smatra da Milović, “kad je već sve tako kako je”, treba da ostane ministar do juna i da onda bude razriješen.
“Tačno je da je kritičan trenutak i da bi promjene ugrozile dinamiku pristupnih pregovora. Ne smijemo da prihvatimo da nam Vlada situaciju s ministrom pravde i direktorom policije (Zoranom Brđaninom) poturi kao izgovore za neispunjene obaveze, a sigurno bi to uradili. Dodatno, ako država ne dobije IBAR u junu – treba da padne cijela Vlada, a ne samo ministar pravde. Vladi koja je propustila najveću priliku za napredak u integracijama, Skupština treba da izglasa nepovjerenje jer nije ostvarila najveći nacionalni interes”, poručuje Bajramspahić.
Bajramspahić ocjenjuje da to što se sastavni elementi Vlade i vlasti međusobno ne podnose, ne umanjuje njihovu zajedničku odgovornost i činjenicu da preuzimanjem privilegija preuzimaju odgovornost za ukupno stanje u zemlji.
Kaže da stoga svi resori što prije treba da delegiraju svoj najbolji kadar, “da se uključe u ispunjenje obaveza i postizanje kvalitativnih iskoraka”.
“Ovo je posljednji trenutak da administracija da sve od sebe i ne ostavi nijednu mogućnost da jedna od 27 članica EU ima bilo kakav prigovor na stanje u Crnoj Gori i blokira prelazak u sljedeću fazu. Evropsku komisiju je lako zadovoljiti, ali države članice nije, a one imaju pravo da otvore svako pitanje, čak i ona koja nisu formalno ‘u pregovaračkim papirima’”, napominje sagovornica.