Piše: Marko Kentera, nekadašnji sekretar za privredu i finansije i direktor JU Grad teatar i TV Budva
Svaki mještanin Budve čija loza makar stotinak godina postoji na našoj uskoj obali, ubijeđen je da je njegovo porijeklo bar za nijansu uzvišenije od porijekla japanskih careva a tapija na koju se poziva važnija od Povelje Ujedinjenih nacija. Komična, a zapravo tragična logika, vremenom preraste u najprimitivnije oružje kojim se pokušava iznuditi sve ono što ti, realno, ne pripada po zakonu ali je „tvoje“ po crnogorsko – bokeljskom razumu.
U tom gordom mahanju „slavnom“ prađedovinom krije se čitav lokalni ceremonijal, koji je dvorski bez dvora, ritualni bez rituala ali sa obiljem bezobraznih zahtjeva.
Kad se naši samozvani čuvari ognjišta razmašu svojom „imperijalnom“ genealogijom, zaborave osnovnu stvar da nijedna tapija, čak ni da je ispisana čistim zlatom ne smije biti propusnica za privilegije koje su pogubne po grad.
Naša plemenska „tapija“, budimo iskreni, nikad nije ni bila zlatna, meni se čak više čini da je od onog tankog papira kojim se zamotava brza hrana.
Dok lažnim predanjima mašemo kao da su drvene lepeze kupljene za dvije črvene ispod Tržnog centra, valja podsjetiti da pripadnost mjestu ne daje nikom pravo na prisvajanje čitave njegove budućnosti.
Te „funkcije“ ne smiju da kupe ni sadašnjosti a bogami ni budućnost potomaka.
Kako to već biva na Balkanu, opravdana ljutnja većine današnjih stanovnika Budve zbog takvih nezdravih pojedinačnih zahtjeva prerasla je u još gore kolektivne odluke.
Ovdje, od davnina, važi nepisano pravilo – Da komšiji crkne krava, pa makar zbog toga crklo i čitavo naše stado.
Tom logikom je legitimna većina građana nedavno dovela na vlast ljude koji Budvu ne poznaju ni geografski ni istorijski.
Budva ih i ne zanima jer oni nijesu došli da bi ostali. Došli su kao tranzitni putnici koji gledaju mapu samo da bi našli najkraći put do para i novih funkcija na državnom nivou.
Vladaju danas privremeno ali štetu prave trajno.
Njihova jedina mjerna jedinica uspjeha jeste bespogovorno služenje klanovima koji su ih finansijski pogurali do fotelja.
„Platforma koalicija“, DPS, SDP i Budva naš grad, postala je neka vrsta improvizovane glomazne i vrlo ružne skulpture jer je sastavljena od ostataka starih bolesnih ambicija, novih nelegalnih interesa i vječne gladi da se bude moćan, sve to pod kapom dva opasna klana koja trenutno suštinski gospodare opštinom.
Budva, nažalost, već decenijama tone u urbano rasulo.
To nisu prouzrokovali samo korumpirani planeri, iako su bili marljivi u tom poslu, već i naši domaći „Starosjedioci“, oni sa velikim S, koji su rado mijenjali glas za sprat, maslinu za beton, a budućnost svoje djece za brzu, prolaznu, bahatu zaradu.
Vlast je, umjesto da brani prostor, poslušno punila džuboks svih njihovih želja, što besmislenijih, to skupljih, zidajući novi grad koji je postao talac kumovskih odnosa, kratkoročnih interesa i slijepe ambicije.
Građani Budve, naročito tzv. „Mještani“, su, gotovo jednako odgovorni, jer su zahtijevali da se legalizuje svaka glupost, od prizemne kuće do kule, koja će prvom komšiji ukrasti i posljednji zrak sunca.
Vjerovali su da je urbanizam privatna stvar i da je napokon došao njihov istorijski čas – sad ili nikad!
Zato danas moramo biti mudriji.
Prostor hotela Slovenska plaža i Aleksandar, kao i gradski stadion te hotel Park i ono što je ostalo od poluostrva Zavala moraju biti posljednja odbrambena linija. Jednom uništen prostor se ne može vratiti.
Pogotovo ga ne treba, drugi put u istoriji, rasprodavati istim refleksom lakomislenosti, drugačijom ideologijom od komunističke koja ga je prvi put otela ali, suštinski, istim mentalitetom.
Zadnjih mjeseci na scenu je stupila priča o MK Grupi kao potencijalnom stranom investitoru.
Nesporno je da su ozbiljan, možda najbolji i najpoželjniji partner za razvoj budvanskog turizma.
Ipak, MK grupa je, prije svega, privatni konglomerat kome je, potpuno logično, primarni interes – njihov sopstveni.
Zato je apsurdno, gotovo tragikomično, da u gradu, u Vladi Crne Gore i naročito u ministarstvu za prostorno planiranje imamo njihove izaslanike i to kao donosioce ključnih odluka.
Još je nevjerovatnije da rame uz rame marširaju obje frakcije Nove srpske demokratije, rođene da uvijek budu „gladne“ moći, fotelja i novca, ona „odmetnuta“ i ona „autentična“, sve sa Pokretom Evropa sad i DPS-om.
Ne kao vizionari, ne kao tvorci evropske Budve, već kao konkurenti u takmičenju ko će se pokazati kao bolji poslušnik potencijalnim investitorima, na prostoru Budva centra koji danas zauzima HG Budvanska rivijera, te hotela Park i preostalog slobodnog dijela poluostrva Zavala.
Pravedna i poštena mjera mora se naći između interesa MK Grupe, kao jednog od suvlasnika HG Budvanska rivijera, sa jedne strane i interesa građana Budve, grada i države, koji bi realno morali biti na istoj strani. Trenutno nisu, jer opštinska i državna vlast djeluju protiv interesa sopstvene zemlje.
Protiv zdravog razuma.
Protiv budućnosti naše djece zarad punjenja svojih džepova.
Da li će vlast na državnom i lokalnom nivou, nevjerovatna koalicija starog i novog ogranka Nove „srpske“ demokratije i Demokratske partije socijalista, uz obilatu asistenciju PES-a i u savezu sa ostalima koji bi pojeli i posljednji komadić Budva centra ako bi od toga bilo kakve koristi, zaista dovršiti ovu ružnu epizodu koja traje decenijama? Odgovor ćemo (nažalost) dobiti vrlo brzo, ne kroz nekoliko godina, već u mjesecima koji su pred nama.
Negdje sam čuo da gradovi ne umiru od spoljašnjih neprijatelja, već od gladnih ruku svojih sopstvenih stanovnika.
Budva nije izuzetak.
Ako ne naučimo da štitimo ono što nas nadživljava, ostaće nam samo logično pitanje koje se nameće – nakon što pojedemo sopstveni grad, šta ćemo pojesti sledeće?
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
