Atentati kao alat eliminacije: Ugroženi slobodoumni politički lideri

Poslije pokušaja ubistva Donalda Trampa, moguće je da atentati postanu uobičajeno sredstvo eliminacije političkih protivnika, što predstavlja budući bezbjednosni rizik u cijelom svetu. Atentati bi na taj način ponovo postali model obračuna sa političkim neistomišljenicima, naročito sa onima koji se ne uklapaju u globalni politički sistem.

Atentator na Donalda Trampa već je imao model po kome je mogao da djeluje – to je atentator na slovačkog premijera Roberta Fica – obojica su, po svemu sudeći djelovali sami, nisu bili članovi neke organizovane grupe; ali obojica su imali iste pobude i iste motive, objašnjava za Sputnjik Miroslav Bjegović, profesor bezbjednosti i savjetnik predsjednika Vlade Srbije za bezbjednost.

Hoće li sada, po principu domino efekta, atentati postati uobičajeni način političke borbe? Ko su mete? Kako bezbjednosne službe da se nose sa ovom vrstom prijetnji, samo su neka od pitanja koja zaokupljaju pažnju medija i pojedinaca.

Prema Bjegovićevim riječima, od atentata bi naročito trebalo da se paze oni koji se ne uklapaju u globalni politički sistem.

„Prvenstveno mislim na predsjednike vlada i država koji imaju svoje mišljenje i samostalnu i nezavisnu politiku, iako je na političkoj sceni takvih malo. Ali, da li će oni možda biti na udaru, s obzirom da možemo primjetiti da u pojedinim zemljama, pa i u Srbiji, imamo javne, opasne izjave upućene na račun predsjednika koje predstavljaju prijetnju u smislu ugrožavanja života, kako sa unutrašnje, tako i sa političke scene regiona“, pita se Bjegović.

To predstavlja dodatnu opasnost i dodatno opterećenje za sistem bezbjednosti, čiji će nivo sasvim sigurno biti povećan, dodaje on.

Kako kaže naš sagovornik, problem je u svjetskoj politici, u kojoj je neko zacrtao da treba da zavlada jednoumlje u kome svi treba da razmišljaju kao i predstavnici Kvinte, neformalne organizacije pet zapadnoevropskih država na čelu sa SAD, u ikojima se, kako navodi, kreira evropska i svjetska politika.

Međutim, kao rezultat te politike vidimo brojne otvorene sukobe i krvave ratove, poput izraelsko-palestinskog ili rusko-ukrajinskog konflikta. Tim sukobima ne vidi se kraj; štaviše, određene strane potpiruju se da ga nastave, dok ih Zapad naoružava, ističe Bjegović.

„Ovo navodim zato što je Donald Tramp rekao da će, ako dođe na čelo SAD može da zaustavi rat u Ukrajini za 24 časa. Očigledno da nekome smeta ta vrsta politike koja vodi miru i jednoj zrelijoj, bezbjednijoj i kvalitetnijoj budućnosti – postavlja se pitanje da li su upravo takvi pojedinci nepoželjni u kreiranju takve politike i da li su meta ovakvih pojedinaca. Mislim da je, nažalost, to naša gorka istina i da u budućim mjesecima moraju biti u punom domenu odgovornosti ka onima koje štite“, smatra on.

Cilj je postaviti poslušnike

Evropa i SAD imaju gorko iskustvo sa atentatima na najviše zvaničnike u prošlosti, a ono što najviše plaši je da su određene političke opcije da se i u sadašnje vrijeme služe političkim ubistvima kao sredstvima za eliminaciju onih za koje vjeruju da stoje na putu ostvarenja njihovih ciljeva, dodaje on.

Problem je što, kaže on, više ne postoji međunarodno pravo, već pravo jačeg – prema tom shvatanju, oni koji na taj način postupaju u međunarodnim odnosima misle da treba da kreiraju sve političke procese i postavljenje podobnih vlasti u mnogim državama – u takvim uslovima ne postoji demokratski proces, a oni koji bi na vlast bili postavljeni, trebalo bi da se uklope u njihov sistem djelovanja.

„U ovom slučaju vidimo da je svjetska politička scena okrenuta protiv par zemalja, poput Rusije i Kine, koje po mišljenju velikih, SAD, Velike Britanije, Francuske i Nemačke, stoje na putu ka ostvarivanju ciljeva“, objašnjava Bjegović.

Kako bi događaji, poput atentata bili spriječeni, najveća odgovornost je na onima koji kreiraju politike i utiču na javno mnenje, ističe Bjegović.

Protivnici se etiketiraju kao fašisti ili nacisti

Najveći problem je, prema njegovim riječima, način na koji politički protivnici komuniciraju – njihova retorika je, kako kaže, bezbjednosno opasnog rečnika – poziva se na ubistva, na linč, sukobe; protivnici se etiketiraju kao fašisti ili nacisti.

„To je retorika koju običan svijet, koji je izvan domena politike, možda doživljava na drugačiji način, pa se i njihovo mišljenje, a naročito mišljenje mladih ljudi, kreira na osnovu plasiranja takvih izjava. Prvenstveno bi oni, političari, morali da povedu računa na kakav se način obraćaju i na kakav način kreiraju politiku, jer upravo ta politika dovodi do nasilnih događaja, pa i do atentata“, kategoričan je Bjegović.

Sve izrečeno važi i za Srbiju – mislim da mnogi nisu svjesni svojih izjava, a sa druge strane, mnogo im je i dozvoljeno. Zato je potrebno da pravosudni sistem djeluje na vrijeme kako bi pokazao koje granice se ne smiju preći, zaključuje on.

(Sputnik)