Crnogorsko pravosuđe još jednom je potvrdilo sopstvenu apsurdnost i dvostruke aršine. Dok je bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica bez problema viđena na crkvenoj proslavi u Lipovu, gdje je, poput ostalih vjernika, sjedjela na tvrdoj drvenoj klupi, ista ta žena, prema odluci suda, ne može da sjedne na optuženičku klupu u postupku koji se protiv nje vodi.

Predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Medenici odredi pritvor – odbijen je. Sud je procijenio da za tim nema potrebe, te joj je, umjesto toga, određena mjera zabrane napuštanja stana. Drugim riječima, i pored teških optužbi koje se vežu za njen rad i za period dok je bila na vrhu pravosudne hijerarhije, Medenica se nalazi u komforu sopstvenog doma, a ne iza zatvorskih rešetaka.

Ovakva odluka šalje poruku da u Crnoj Gori postoje dvije pravde – jedna, brza i nemilosrdna, za obične građane koji nemaju ni političku zaleđinu ni institucionalnu moć, i druga, mekana i zaštitnička, za one koji su godinama krojili sistem po svojoj mjeri.

Podsjetimo, Vesna Medenica bila je najmoćnija figura pravosuđa u Crnoj Gori, a njeno ime se već duže vrijeme dovodi u vezu sa nizom afera i nezakonitosti. Optužena je za stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebu položaja, što su kvalifikacije koje bi svakog drugog građanina odmah odvele u pritvor. Međutim, za Medenicu se primjenjuje drugačiji standard.

Slika sa proslave u Lipovu – gdje je sjedjela među narodom, bez problema i ograničenja – postala je simbol licemjerja sistema. Jer ako može na crkvenu klupu, zašto ne može na optuženičku?

Crna Gora se tako suočava sa istinom koju svi znaju, ali rijetki žele javno da izgovore: pravda u ovoj zemlji nije slijepa, već dobro vidi ko se nalazi pred njom. A kada je riječ o bivšim moćnicima, oči su joj uvijek zatvorene.

Tagovi