Apelacioni sud: Jemstvo za Blaža Jovanića dovoljna garancija da neće pobjeći

Jemstvo u iznosu od 768.000 eura u korist države predstavlja dovoljnu garanciju da se okrivljeni neće kriti ili pobjeći i tako ometati vođenje krivičnog postupka, te da će se odazivati na pozive suda, što je okrivljeni i sam obećao u izjavi pred prvostepenim Višim sudom 4. aprila 2023. godine.

To se, između ostalog, navodi u odluci Apelaciponog suda, kojom je prihvaćen predlog da se Blažo Jovanić pusti iz pritvora i brani sa slobode od optužbi da je organizovao kriminalnu grupu koja je namještala stečajne postupke.

Taj bivši predsjednik Privrednog suda napustio je Istražni zatvor u Spužu 5. januara, nakon što je 29. decembra prošle godine prihvaćen predlog njegovog branioca advokata Predraga Đolevića i potvrđena odluka Višeg suda u Podgorici – da prihvate ponuđeno jemstvo u iznosu od 768.000 eura u nekretninama koje je ponudila njegova porodica.

Istovremeno, u tom krivičnom predmetu kao neosnovana je odbijena žalba Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) izjavljena protiv rješenja prvostepenog suda…

“Na zapisniku kod prvostepenog suda, okrivljeni Jovanić Blažo je dao obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, te da će se uredno odazivati na sve pozive suda za slučaj puštanja na slobodu. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi da je okrivljeni Blažo Jovanić dobrog imovnog stanja, a da ranije nije osuđivan”, navodi se u odluci.

Objašnjavaju da je SDT tada dao mišljenje da nisu ispunjeni uslovi za prihvatanje predloga za određivanje jemstva.

“U obrazloženju rješenja je navedeno da uslovi jemstva ne smiju imati kaznenu ili kompenzacijsku svrhu, te da se visina ponuđenog jemstva ne može vezivati za visinu pribavljene protivpravne imovinske koristi, jer bi to predstavljalo negaciju prezumpcije nevinosti, da je okrivljeni Blažo Jovanić državljanin Crne Gore, sa prebivalištem u Podgorici, oženjen i otac troje djece… odnosno da su njegove životne i porodične okolnosti vezane za Crnu Goru, da je isti ranije neosuđivan, te je našao da ove okolnosti takođe ukazuju da se okrivljeni po puštanju na slobodu uz polaganje jemstva ne bi dao u bjekstvo, već da bi bio dostupan sudu”, navode iz Apelacionog suda.

Dodaju da je prvostepeni sud, između ostalog, cijenio i vrstu i značaj nepokretnosti koje se nude kao garancija i imao u vidu da se radi o nekretninama, odnosno stanovima i poslovnom prostoru u Podgorici: “I to na atraktivnim lokacijama, koji se, za slučaj propadanja jemstva, lako mogu prodati”.

Zatim je navedeno da je okrivljeni do dana donošenja rješenja proveo u pritvoru 18 mjeseci i četiri dana, pa se u vezi sa tim pozvao na praksu Ustvanog suda Crne Gore i Evropskog suda za ljudska prava, te stanovište… da se opasnost od bjekstva sa protekom vremena smanjuje i gubi na značaju.

“Odnosno, da su protekom vremena razlozi za držanje nekog u pritvoru slabe, jer se pritvor uračunava u kaznu. Odredbom člana 170 stav 1 ZKP je propisano da okrivljeni koji treba da bude stavljen u pritvor ili je već u stavljen u pritvor samo zbog postojanja okolnosti koje ukazuju da će pobjeći ili zbog postojanja razloga propisanih u članu 175 stav 1 tačka 5 ovog zakonika, može se ostaviti na slobodi, odnosno može se pustiti na slobodu, ako on lično ili neko drugi za njega pruži jemstvo da do kraja postupka neće pobjeći, a sam okrivljeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti boravište”.

Objašnjava se da je zakonski uslov da se jemstvo, kao blaža procesna mjera, u određenom slučaju primijeni zarad obezbjeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku i nesmetano vođenje istog, jeste postojanje okolnosti koje ukazuju da će okrivljeni pobjeći…

“Jemstvo se može dati kada je procesna mjera pritvora primijenjena zbog postojanja tih okolnosti, a kao garancija da će okrivljeni prisustvovati krivičnom postupku i da neće bjekstvom i skrivanjem ometati njegovo nesmetano vođenje služi imovina koja je data kao jemstvo. Pritom, zakon ne isključuje pravo na jemstvo nijednoj kategoriji okrivljenih, s tim što je na sudu da ocijeni relevantne okolnosti konkretnog slučaja koje su vezane za primjenu predmetne procesne mjere. Uz to, zakon nije eksplicitno odredio ni minimalne, ni maksimalne iznose jemstva, već samo određuje mjerila koja će se uzeti u obzir prilikom određivanja iznosa istog, s tim da visina jemstva mora da otkloni svaku sumnju da će okrivljeni pobjeći. Dovodeći u vezu stanje iz spisa predmeta sa zakonskim odredbama, prvostepeni sud je, a nasuprot žalbenim navodima, pravilno utvrdio da su ispunjeni zakonom predviđeni uslovi… za puštanje okrivljenog na slobodu uz ponuđeno jemstvo. Po nalaženju ovog suda, ponuđeno jemstvo u iznosu od 768.000,00 eura uspostavljanjem hipoteke u korist Države Crne Gore za obezbjeđenje iznosa jemstva na nepokretnostima, predstavlja dovoljnu garanciju da se okrivljeni neće kriti ili pobjeći i tako ometati vođenje krivičnog postupka, te da će se odazivati na pozive suda, što je okrivljeni i sam obećao u izjavi koju je dao pred prvostepenim Višim sudom 4. aprila 2023. godine”.

Imajući sve to u vidu, navode sudije, mišljenja su da je okrivljenom pretežniji interes da ostane u Crnoj Gori i da se odaziva pozivima suda, u odnosu na kaznu koju može očekivati u slučaju da bude oglašen krivim u postupku koji se vodi protiv njega, pri čemu je eventualni gubitak ponuđenog jemstva od strane majke, bratanića, svastike, pašenoga i tetke okrivljenog, dovoljna garancija, jer bi uticao na okrivljenog da ga odvrati od bjekstva…

“Takođe, kao dodatnu garanciju za svoje ubjeđenje u pogledu ispravnosti odluke prvostepenog suda, Apelacioni sud nalazi u činjenici da je prvostepeni sud… okrivljenom izrekao mjere nadzora i to obavezu povremenog javljanja… Upravi policije… te zabranu napuštanja boravišta teritorije Glavnog grada. Po mišljenju i ovog suda, imajući u vidu tržišnu vrijednost nekretnina koje se daju u zalogu, te shodno navedenim karakteristikama opisanih nepokretnosti i sasvim izvjesnu ostvarljivost naplate predmetne tražbine, predmetno jemstvo koje objektivno gledano ima značajnu ekonomsku vrijednost, kao i navedene mjere nadzora iz stava II rješenja, koje su, takođe, izrečene okrivljenom, jesu dovoljna garancija da se okrivljeni neće dati u bjekstvo”.

(Vijesti)