Piše: Dr Momčilo D. Pejović
„Drž, ridžale (kuriru), uzmi ovaj fišek“ (tekst),
Ponesi ga na poklon veziru(vlasniku) i kaži mu,
Da je on cijena koje (moje) glave Crnogorske“!,
Sretoh se sa „školskim“, mojim Cetinjaninom! Ne sjećam se kada smo se poslednji put rukovali! Da te pitam, reče i nastavi, pročitah tvoj tekst od juče! Nije prvoaprilska šala!? Je li moguće, a cijela Crna Gora bruji skoro dvadeset godina o „izmirenju duga Prve banke“ državi Crnoj Gori!? Tako je, potvrdno odgovorih. Bogami ćeš ga, ti, za sve njih platiti!!! Aaaaooo, što misliš?
Stadoše mi misli, jer se iznenadih! Uspjeh samo da kažem: „Sila Boga ne moli, a Bog silu ne voli“, ma ne vjerujem da je sve ni (sa)slušao jer nestade u tren! On nije jedan od onih mojih vjernih „pratilaca“, dobrodušan je i čovjek bi se prevario koliko je „informisan“ i bogme „mnogo načitan“, iako ide u otrcanoj odjeći! Meni je drag pa ma šta mi radi(o) ili saopštava(o)!
Bi mi to neki loš (pred)znak, nagovještaj za nešto što mi se priprema! Kažem, veoma je informisan! Zna đe se šta dešava i ko je na tapetu! Mislim da je htio neku po(r)uku, kao uvijek pri „slučajnom susretu“ da mi „proslijedi“, makar kao upozorenje! Nikad on do kraja ne kaže šta misli, uvijek nešto tako vješto izbjegne da kaže, pa nagađaj „majčin sine“ šta mu je bilo na umu!
A, mislim da sam shvato! Biće mi mnogo teško jer su se urotili mnogi i silni, politički moćni i bogati-parajlije! Znam i toga sam svjestan, iako ništa nijesam slagao niti sa lošom namjerom ili uvredom na ličnost, čast, ugled i reputaciju poslovnu iznio u mojim tekstovima koje objavljujem pune tri i po decenije!
Dobro kad je tako, rekoh sebi u bradu, Momo vrati se, napiši što si inače htio javno reći povodom tužbe od „Prve banke“! Neka čitaju, nemaš što da kriješ niti da se ustežeš od pisanja pa i neka ti visi za vrat tužba od 7000,00 ili još 1.007.000,00 eura za svaku godinu starosti „Prve banke“ po približno 10.000 eura, kao „nematerijalna šteta“, uz još tamo neke zatezne kamate i ko će sve sabrati šta su planirali kako bi me jednom za svagda ućutkali!
Zar to nije jedna vrsta diskriminacija kojom me neko hoće ograničiti, spriječiti i usmjeriti da pišem onako kako su naučili? Pusta njihova sujeta i zloba im je dirnuta i ugrožena, uvredljiva i na čast njihovu im udara! Pa šta drugo može biti, kada su tako zapeli da me primire, anuliraju moj kritički osvrt na raznorazne devijacije, pljačke, ubistva, šverc nafte, cigareta, droge i tako dalje!
Zaboravljaju da sam se odavno zarekao da ću pisati sve dokle mognem zdravim umom i razumom poimati ovu našu crnogorsku zbilju, a posebno onu koju kritikujem u prethodne tri decenije! Samo mi onaj ozgo, Svevišnji, može prekratiti pisanje ali ne sa namjerom kao što bi ovi koji me tuže htjeli već karmom – sudbinom koju nosim! I na to sam odavno spreman, još kad sam makar za polovinu godina bio mlađi no sad što sam.
Ovim tekstom javno, jasno i glasno apelujem ne sve one koji su se u mojim tekstovima pisanim od početka posljednje decenije 20, vijeka pa sve do dana današnjega, tu ubrajam i ovaj tekst, prepoznali ili umislili su da su oni u pitanju a prepoznali su bilo koju i koliku uvredu na čast, ugled, profesiju reputaciju firme ili kompanije i tome slično da sam sa namjerom i tendeciozno htio ukaljati njihov svijetli obraz ili političku djelatnost neka se prikače na tužbu „Prve banke“ i udruže se svim fizičkim, moralnim i materijlnim snagama da me jednom za svagda umire i ubijede da sam pogrešno radio, jer nijesam htio biti njihov ili bilo koga drugog pion, član partije-stranke!
Ma, da (od)jedno sve završimo i da sud donese rješenje o kazni zabrane pisanja i djelovanja stručnog, naučnog i drugog izražavanja i rada odnosno djelovanja, uz naravno nadoknadu nematerijalne štete u iznosu od preko milion eura ili dolara, kako kome bude odgovarala valuta! Evo im šansa da preko tužbe prošire svoje zahtjeve i ostvare ono što su zacrtali!
A znate koliko bi se imalo lica prijaviti samo na prozivku da su prisutni, jer bih zahtijevao da ih lično vidim? Reći ću vam da na jednom malom sportskom stadionu ne bi mogli stati, preko 300 (tri stotine) osoba koje bi htjele, mogle ili smatraju da su moralno pogođene, oštećene sa umišljajem mojim pisanjem i ujedno njihovim imenom i prezimenom kojim ih imenujem!
Čekam i taj dan takav da dođe i bude sabor pristalica i poštovalaca bivšeg predsjednika odnosno sada „počasnoga predsjednika države Crne Gore“! Šta treba da još učinim pored toga što ih javno pozivam da se izjasne, u protivnom ne prihvatam njhovu naknadnu pamet, jer sam im pružio šansu i to javno!
I za sam kraj da bude sve u kompletu trebao bih da se i javno obratim na „pravnu pomoć“ koju bi mi dobar advokat htio besplatno pružiti, jer je to posao za mene kao pravnog laika odnosno neuka pravnika prevelik zalogaj. Za sada se niko ne javlja, a hoće li i kad će pitanje je veliko i veoma zagonetno! Čekam, strpivo!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
