ANDRIJA MANDIĆ PREDSJEDNIK

Piše: Bećir Vuković

Strateški je važno da Andrija Mandić pobijedi na predsjedničkim izborima.

Pobjeda na izborima Andrije Mandića prevazilazi sve lokalne pobjede, sve lokalne izbore, zato pobjeda na ovim izborima zaista ima širi i dublji značaj.

Ruku pomirenja pruža Onaj koji je hiljadu puta odgurnut. Onaj kojeg su gonili ne od juče, nego cijeli jedan vijek.

Demokratski Front je jedini koji nije pravio partijske korake.

Baš zato je i mogao iz Demokratskog Fronta iskoračiti čovjek i svima pružiti ruku pomirenja.

Više demokratskog kapaciteta ima Demokratski front nego sve partije i partijice zajedno koje izlaze sa kandidatima za predsjednika Crne Gore. Radi se o činjenici provjerenoj nebrojeno puta.

Poslije ovih izbora mnogi će – počinuti – jer više neće imati članstva.

Pitanje svih pitanja glasi: ako na jedvite jade pribavite glasove za kandidaturu, onda, zašto idete na predsjedničke izbore. Da odmah odgovorimo: idete na izbore ne da bi pobijedili, nego da bi nekoga oštetili.

Ako ne možete skupiti glasove za kandidaturu, ili pozajmljujete glasove – što će reći kradete – onda ste uhvaćeni u laži. Ili je tako, ili prava istina u Crnoj Gori nije istina.

Istina je, DPS više nikome neće da pozajmljuje glasove, pa da ste cijeli vijek radili u policiji, ili bili na nekakvim spiskovima policije.

Što je ovo evo neko doba što su naše rupe progledale, i svako bi htio da bude predsjednik Crne Gore. A u realnosti, dosta bi mu bilo da vodi mjesnu zajednicu…

Ima kandidata koji poput lešinara prate svake izbore. I kupe ono što ispadne iz kandži moćnih orlova. Uvijek prokvaču da bi štogod oštetili.

Ruka pomirenja je i temeljna i krovna politika Crne Gore.

Što se tiče ideje pomirenja, ona je u DF – u počela još od osnivanja DF – a. Uostalom, na ideji pomirenja i ukidanju razlika, zasniva se osnovna politička strategija Demokratskog fronta.

U suštini, trojica lidera DF – a različite su političke provenijencije. Dvojica su Srbi, jedan je Crnogorac, neko je više ljevičar neko desničar, ali svi su na putu pomirenja, pružanja ruke, i zajedničkog puta za Evropu, ali, puta koji vodi preko Balkana, što će reći preko Otvorenog Balkana. Lakše je iz kuće izaći kroz otvorena vrata.

Iako smo zakoračili u 21. vijek, ali još uvijek se nalazimo na pragu moralnih i epskih dilema. Daj Bože da tako i ostane.

U ovom trenutku, epsku ideju Otvorenog Balkana moguće je ostvariti samo sa čovjekom koji stoji na čelu Demokratskog fronta. Zato što DF okuplja i Srbe i Crnogorce, zato što DF pruža ruku svima, zato što je baš to vizija Otvorenog Balkana.

Ni moralnih dilema neći imati oni koji nisu za podijeljenu i zatvorenu Crnu Goru, već za oslobođenu od korupcije i kriminala, očišćenu od uzurpacije jednopartijske politike. Ovako podijeljeni, nismo ni pro – ruski ni pro – američki, nego sasvim – propali. Ovakvi, nikome ne trebamo.

Otvoreni Balkan je vizija budućnosti cijelog Balkana, OB nije utopija nego vizija povezivanja i saradnje, razmjena svih materijalnih i kulturnih dobara, slobodni protok ukupnih vrijednosti što čine savremeni i moderni svijet.

(Raj bogatih napravljen je od pakla siromašnih. To je slika savremenog Balkana i današnje Crne Gore. To je slika Crne Gore u sjenci mafije i DPS – a. Slika tamnice koja predstavlja državu Crnu Goru. Kandidujući se ko zna koji put, Milo Đukanović svojim rukama popločava put u propast…)

(Dođe dan kad ste u dilemi šta da uradite, a da se ne pokajete. Ako se okrenete izvoru, tradiciji, korijenima i znamenjima, onda ćete lako prekoračiti ikakvu dilemu, i glasati pravog i istinskog narodnog predstavnika Andriju Mandića.)

Ako imaju prave uvide u ovdašnje političke prilike, suparnici Andrije Mandića (čitali ih odozgo naniže ili odozdo naviše), plus sve sluge diktatorskog režima, moraju znati da pobjeda Andrije Mandića na izborima, ima dalekosežniji značaj. Prije svega pomiriteljski. Nema važnijeg puta od opraštanja i pomirenja. Taj put nalazimo i u svetim spisima. Tim putem treba i krenuti.

Ako od pobjede na predsjedničkim izborima strepi mafija koja je zaključala Crnu Goru, ako to znaju oni koji su ubijali i pljačkali, koji su dijelili i dijele, i silovali zdrav razum, lako bi morali znati i svi obespravljeni i potlačeni, svi koji su 30. avgusta 2020. pobijedili na izborima.

Ima takozvanih političara koji nikad ne bi izašli iz hodnika da Andrija Mandić nije ustupio svoje prvo mjesto na listi 2020. Ima političara koji – kad dogori do nokata – kad je gusto, nikad nisu izašli iz hodnika na ulicu. Zato su na scenu stupili razni anonimusi Krivokapići, Spajići, i slični tići kolibrići – kilibardići. Zato što nisu platili na mostu, plaćaju na ćupriji…

Ko je više pomogao Crnoj Gori: Milutin Đukanović ili Milojko Spajić. Ako ćemo pošteno, lako ćemo odgovoriti. Milutin Đukanović je i rastrgao zarđale katance i lance Željezare Nikšić…

(Po refleksu nevladinog sektora lako je shatiti da je Spajić trebao da zamijeni Đukanovića, i opet sledećih 30 godina da držimo lopova u kući…)

Da nije Demokratski front ukresao varnicu, pored sve priče, ko zna bi li i bilo litija. U slučaju da želite znati, ovaj koji potpisuje, misli da ih ne bi bilo.

I kad su litije prešle preko crnogorske granice, postale su litije od šireg značaja. U suprotnom, oganj litija ostao bi na nivou lokalne lomače, čije bi se varnice opet zapretale u sopstvenom pepelu.

Završimo jednom Orvelovom opaskom: „Ako hoćete da uništite jedan narod, onda mu zabranite njegovo razumevanje svoje istorije.“

Da bi se oslonili na svoju tradiciju, na očuvanje predanja i istorije, svoga kulturnog i duhovnog bića, Andrija Mandić – pruža Vam ruku.