Bivši ministar pravde, Andrej Milović, poput neambicioznog moderatora skromne panel diskusije na temu zagađenja vazduha ili modernizacije uslova sportske rekreacije penzionera nekog grada, predstavio je svoju „Podgoričku listu“ za predstojeće podgoričke izbore.
Srceparajuće scene prislonjenog dlana na srčanim čakrama, značajni pogledi ka budućnosti upućeni plafonu i dramske pauze u govorima kandidata, nisu uspjele skrenuti pažnju sa činjenice da je u biti na sto bačena karta/lista – u političkom smislu – reinkarnacije određenih DPS kadrova i njihovih podržavalaca. Pisali smo o Dragutinu Đekoviću, koji je bio čovjek od zadatka i povjerenja Slavoljuba Stijepovića i Ivana Vukovića, a danas vam predstavljamo još jednog ljubitelja bivšeg režima i kolumnistu u pokušaju.
Riječ je o Nemanji Vukićeviću, zagovorniku ideje o eventualnom centralizovanom sistemu naplate u Glavnom gradu. On će, po Milovićevim riječima, učestvovati u borbi za povraćaj Podgorice, koju su „otele i prisvojile partije“.
Milovićev as, sa kojim napada podgoričke fotelje, prije samo četiri mjeseca je podržao nosioca liste DPS-a, dr Nermina Abdića, a u međuvremenu je odlučio da prihvati poziv Andreja Milovića. Pitanje je da li će 29. septembra Vukićević uspjeti da potisne svoju ljubav prema DPS-u i zaokruži „Podgoričku listu“ na glasačkom listiću.
Likovanje zbog pada prve postđukanovićevske Vlade
Kao veliki građanista, demokrata i Evropejac, mlađani Vukićević je tugovao nakon pada možda „najdemokratskijeg“ režima u Evropi. Dok je tugovao za lijepim i prosperitetnim vremenima DPS-ove vladavine, potajno je čekao i pad 42. Vlade Zdravka Krivokapića. Kada je konačno dočekao taj dan, napisao je kolumnu vrijednu Pulicerove nagrade, koju možete pročitati u nastavku:
Andrej Milović je u pohod na Podgoricu krenuo sa nekim od DPS-ovih igrača i fanova, jer vjeruje da će mu oni odati pobjedničku formulu.