(ANALIZE I MIŠLJENJA) Nacionalna politika je politika koja se vodi iz naroda i za narod!

piše: Stefan Raičević, kolumnista “Borbe“

Sa novim entuzijazmom idemo u susret samitu EU- Zapadni Balkan na Bledu, na kojem će se ponoviti sve one iste fraze sa Solunskog sastanka ili mnogih drugih sličnih tzv. istorijskih sastanaka koji su trasirali sudbinu Balkana u novu budućnost. Ta budućnost je u stvari isto stanje i odstojanje u kojem se već nalaze druge evropske drzave okupljene oko Berlina, Pariza, Rima, Madrida i Varšave u periodu trideset godina od trijumfalnog upada SAD iz Zapadne u Istočnu Evropu.

Štap od sankcija i šargarepe spasa u vidu fondova isprobale su sve evropske zemlje i pred sama rajska vrata ove srećne zajednice ispostaviće se nepoželjnima novi decenijski rokovi i procesi koji će nekim novim generacijama pružiti bolju budućnost. Činjenica je da nas naši evropski prijatelji neće bar u bliskoj budućnosti u svojim redovima. Insistiranje Sjedinjenih država na ubrzanom prijemu tzv „zapadnog Balkana“ u telefonskom razgovoru predjednika Bajdena i predsjednice Komisije Ursule Von Lajen je naročito cinična vijest, posebno za sve nas koji pratimo dešavanja zadnjih decenija.

Evropska unija jeste produžena ruka interesa i politike Sjedinjenih država od postanka pa do danas, i ne možemo nikako reći da je ta politika na Balkanu bila neutralna već vrlo proaktivna. Postoje i druga mišljenja, ali zadnji vjetrovi koji duvaju od Australijske afere nabavke francuskih podmornica u pravcu nove tzv. Anglo koalicije koju bi zasebno činile Velika Britanija, SAD, Australija, Kanada i Novi Zeland samo ogoljuju realno stanje na terenu da je Njemačka i dalje vojno okupirana, a bilo koja druga jača zemlja kao Francuska se ne može izboriti za svoje interese u konkurenciji viših interesa navedenog bloka. Ali, gdje smo tu mi na Balkanu, beznačajni u ekonomskom i vojnom smislu osim kao pioni u raznim igrama bez granica?

Što se tiče DPS koalicije mi smo bili u tzv. najsmiješnijem državnom udaru ikada od nekoliko baba i djedova, iskonstruisanom na nivou bezbjednosnih krugova katnić-veljović & co, na udaru koga drugog nego naših vjekovnih saveznica bez čije podrske i pomoći ne bi ni postojali. Samo bi entuzijazam novinara Omera Karabega iz Slobodne Evrope koji svaki dan zadnjih trideset godina izvještava u aktuelnom trenutku mogao da premaši entuzijazam prosječnog DPS glasača koji i dalje misli da će njihovi interesi biti bilo čiji prioritet i da se navedene velike igre igraju radi dobrobiti Crne Gore, a ne za prvenstvenu dobrobit nekih dalekih i nepoznatih krajeva. Takva sluganska politika bez ikakvog identiteta, vođena tuđim interesima a koju je iskristalisala DPS koalicija godinama na vlasti je kompromitovala državu Crnu Goru i ugrozila je njene istorijske vitalne interese.

Kao i svi drugi narodi koji pretenduju da upravljaju sobom prioritet je ostvarivanje snažne zemlje koja će braniti svoje interese, prvenstveno u ekonomiji, ali i u svakoj drugoj sferi. Jačanje svojih kapaciteta a potom i učesće u zajedničkim aktivnostima je potrebno našem društvu. Primjer toga je učešće Budve u konkurenciji za Evropsku prijestonicu kulture koja je u toku. Takođe svi projekti koje podržava i finansira EU ostaju jedini način interakcije koja jeste prijeko potrebna svim zemljama Balkana. Pitanje je spremnosti i kapaciteta našeg društva da se učestvuje u tim projektima. Naravno da niko ništa nema protiv bilo čije dobronamjerne podrške, ali ako je cijena toga bezuslovna poslušnost i predaja vidjeli smo kako to izgleda u liku i djelu vlasti koja je vladala zadnjih trideset godina. I dalje predsjednik Đukanović baulja bilo kuda i za bilo čiji interes što bi mu moglo pomoći da sakrije svoje egzotične bankovne račune i transakcije. I dalje od suzavca ranjeni Ranko Krivokapić traži od svih političara koji su na njega naletjeli na nekom prijemu da ga podrže u povratku na stare staze. I dalje se pokret 21. maj, komitski i svi drugi slični obraćaju atlantskim strukturama i od pukovnika i obavještajaca traže dozvolu za odlazak u toalet.

U vremenu stalnih turbulentnih tuđih ratova i interesa moramo ostati jedinstveni i tražiti ispunjenje sopstvenih interesa. Kao i svaka druga zemlja, i Crna Gora ima istoriju koja joj je na ponos, i svoje vjekovne interese koje su branili njeni birani predstavnici. U svim svojim nastupima predstavnici NSD i DF brane interes naroda Crne Gore, a ne bilo čiji drugi što je već puno puta do sada na djelu dokazao i Predsjednik Opštine Budva Marko Carević, a tek će se pokazati i na nivou Crne Gore. Zato je ta politika jedina nacionalna politika koja se vodi iz naroda i za narod, i za tu politiku se ne pita niko drugi niti će se pitati, nego svoja istorija, tradicija i zajednička bolja buducnost.

Na tim ravnopravnim osnovama jedino je moguća saradnja koja može da da rezultat i za državu i za sve njene građane. Prvo sa EU i sa susjednim drzavama, ali i sa Kinom i Ruskom federacijom, i sa bilo kim drugim. Takva politika jeste u skladu sa svim politikama miroljubive saradnje i principima EU koja bi trebala da se nastavi i poboljša na temeljnim načelima slobode i ravnopravnosti.