Politička kriza u Crnoj Gori je i dalje aktuelna a iako su građani mislili da ne može biti gore, Crna Gora tone sve dublje i dublje u krizu. Nakon što su predsjednik NSD-a Andrija Mandić i predsjednik Demosa kazali da do formiranja nove Vlade neće doći, i za to optužili URU i SNP postoji nekoliko modela za dalje političke procese u Crnoj Gori.
Malo vjerovatna opcija: Spustiće se strasti i formiraće se Vlada
Nakon što su poslanici Parlamenta Crne Gore prošle godine izglasali Zakon o predsjedniku, rok za sastav Vlade traje od momenta izglasavanja Zakona, dakle od 15. decembra, do 15. marta.
Ovo proističe iz novoizglasanog Zakona o predsjedniku koji je izglasan 15. decembra kada formalno pravno počinje da teče rok za formiranje Vlade na čelu sa Miodragom Lekićem. Rok je 90 dana, odnosno do 15. marta a lideri parlamentarnih partija imaju, po svemu sudeći, još dosta vremena da postignu kakav takav dogovor. Ipak, ovo je najnerealnija opcija jer su političke poruke dijela parlamentarne većine jasne – neće prihvatiti ucjene URE i SNP-a.
Sa druge strane, iako premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović šalje političke poruke da bi bilo dobro objediniti predsjedničke izbore kao i vanredne parlamentarne, lider SNP-a Vladimir Joković i dalje vjeruje u dogvor i poziva kandidata za mandatara Miodraga Lekića da nastavi razgovore.
„Da idemo i sazivamo Skupštinu a da ništa nismo precizirali osim mandatara i raspored koliko će ko dobiti ministarstava a ne ko će biti na čelu tih ministarstava… Suština kod SNP-a je da dođe do dogovora unutar 41, potpišemo taj dogovor i zakažemo Skupštinu i izaberemo Vladu“, kazao je Joković za Borbu.
Međutim, sa druge strane premijer u tehničkom mandatu ipak želi da se ide na vanredne parlamentarne izbore. Poručio je da bi sa stanovišta racionalizacije bilo logično da vanredni parlamentarni i predsjednički izbori budu održani u isto vrijeme. Nastavak pregovora parlamentarne većine o formiranju nove vlade za Abazovića nije realna opcija.
“Predsjedničke izbore moramo raspisati prilično brzo, a parlamentarni izbori moraju da budu plod dogovora oko skraćenja mandata”, naveo je Abazović prilikom posjete Pljevljima.
Međutim, danas šalje drugačiju poruku i ne želi da se ide na izbore jer, kako navodi, DPS i DF moraju bez URE da izglasaju skraćenje mandata Parlamenta.
„Onaj ko želi bez Ustavnog suda na izbore sretno bilo. Ja se nekad čudim gdje mi živimo. Ali neka od nas ne traže stvari koje oni nijesu u stanju da urade“, kazao je Abazović.
Dogovor oko Ustavnog suda i vanredni izbori
Ovo je, u ovom momentu najrealnija opcija. Naime, gotovo svi parlamentarni ali i vanparlamentarni politički akteri pozivaju na vanredne izbore jer bi, kako su naveli, to bio jedini put za izlazak iz krize. Jasno je da je odlazak na prijevremene izbore, nakon pada Vlade Dritana Abazović spriječio Demokratski front, koji bi, prema rezultatima lokalnih izbora, trebao da bude prvi pobornik odlaska na iste, imavši u vidu njihove izbore rezultate koje su ostvarili u opštinama širom Crne Gore. Međutim, politika ovog saveza je bila drugačija i pokušali su da ponovo okupe staru parlamentarnu većinu od 30. avgusta ne bi li pokušali da Crnu Goru makar koliko toliko stabilizuju. Inicijator ovih razgovora bio je lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić.
Ipak, u ovom momentu je sasvim drugačiji politički momenat a upravo posredstvom ovih pregovora su svi politički akteri pokazali svoje jasne političke stavove i pozicije kako bi građani jasno znali na čemu su sa svakom političkom opcijom.
Shodno ovome, mora se imati u vidu da je potreban širi politički dogovor koji u ovom ili onom formatu mora uključiti i Demokratsku partiju socijalista. Samim tim, podsjećamo, DPS je tražio i izbor sudija Ustavnog suda kao i određivanje datuma za vanredne parlamentarne izbore.
Ovakav vid uslovnog dogovora je najavio i predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević koji je kazao da im URA i SNP više nisu partneri i da je potrebno sa opozicijom dogovoriti izbor sudija Ustavnog suda.
„Ucjenama Ure i SNP-a je došao kraj. Bio sam za to da se odmah nakon pada Krivokapićeve vlade ide na izbore, ali je DPS naivno prihvatio Abazovićevu prevaru i ušli smo u novi politički cirkus sa 43. Vladom. Kad je Abazović brutalno prevario i slagao Đukanovića, pala je i njegova Vlada. I ja sam opet insistirao na brzom dogovoru o vanrednim izborima i izglasavanju sudija Ustavnog suda, članova Sudskog savjeta i VDT. Andrija Mandić je imao procjenu da se može obnoviti većina od izbora 2020, a ja sam ga upozorio da je Abazović jedan prevarant i da je opasno ušao u kriminal i šverc cigareta i da se njemu ne može vjerovati. Kao obično, imao sam bolju procjenu i Abazović je, pod ucjenama od švercerskog kartela kome pripada, ponovo slagao i prekršio dogovor o zakazivanju hitne sjednice parlamenta za 19. januar“, rekao je Medojević.
Bezbjednosni sektor problem dogovora
Od momenta kada je šef poslaničkog kluba URE Miloš Konatar kazao da URA ne odsutaje od mjesta koordinatora za bezbjednosni sektor ali i poruka poslanika Pokreta za promjene Nebojše Medojevića da nema podrške Vladi ukoliko on ne preuzme kontrolu nad bezbjednosnim sektorom, jasno je bilo građanima Crne Gore da od pregovora neće biti ništa.
Lider PZP-a je i u Vladi Zdravka Krivokapića tražio to mjesto, međutim, prema njegovim riječima, upravo se Dritan Abazović zainteresovao za to mjesto nakon njegovog zahtjeva. Tvrdi i da on može da sprovede sve neophodne reforme koje su potrebne ne bi li se Crna Gora oslobodila kandži organizovanog kriminala.
Slični su i zahtjevi URE, jer, kako navode, žele da nastave beskompromisnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije što je oličeno hapšenjima Vesne i Miloša Medenice, Blaža Jovanića, bivših članova odbora direktora Plantaža, direktorice Plantaža Verice Maraš, Petra Lazovića i Saše Čađenovića.
Međutim, ono što svakako delegitimiše URU da nastavi da koordiniše tim sektorom jeste činjenica da je uhapšen jedan od funkcionera URE Rade Milošević. SDT njega tereti da je član organizovane kriminalne grupe.
2. april jedini datum za izbore
Najkasnije do 19. januara predsjednica Skupštine Danijela Đurović mora raspisati redovne predsjednička izbore na kojima će, po svim prognozama, Crna Gora ispratiti Mila Đukanovića iz predsjedničke fotelje. Ti izbori se mogu održati najkasnije 19. aprila.
Kako se izbori mogu održati samo nedjeljom to znači da su jedini mogući datumi izbora drugi, deveti i šesnaesti april. Kako su katolički i pravoslavni Vaskrs 09.04. i 16.04. to znači da je jedini mogući datum održavanja izbora 2. aprila.
Ukoliko bi se i vanredni parlamentarni izbori održali u istom danu, potrebno je da 27 poslanika najkasnije do 15. januara, dakle za još 5 dana, podnesu zahtjev za skraćenje Skupštine kako bi se izglasalo najkasnije 30.01, a u međuvremenu je potrebno izabrati i sudije Ustavnog suda.
Svakako, politička scena Crne Gore će biti burna i narednih dana, a kakav će biti epilog zasigurno nije poznato ni političkim elitama.
Ne može vise vlada u kojoj 10 DF-ovih ministarsava pripada URA-SNP koaliciji zla!Ura moze dobiti ekologiju i šumarstvo a Snp poljoprivredu i zdravo!Prvi vise nikad ne bi glasao DF da ovoj bandi poslje svega da više!
E pa ako ne bude tih 27 potpisa za 5 dana svima treba j.m. i motkom vas rastjerati !
Crna Gora ima svoju autohtonu istoriju i tradiciju i prolazila je kroz mnoga istorijska iskušenja unatar interesa velikih sila i regionalnih hegemona, i diskontinuitet svoje državnosti ali uvek je izlazila kao pobednik i održala svoju multietničko društvo u najlepšem autentičnom ambijentu u Evropi. Nakon povratka mošti Kralja Nikole i Kraljice Milene iz Italije 1989.godine u CG, bilo je za očekivati da će CG u odredjenom društvenom i političkom trenutku da proglasi parlamentarnu monarhiju i vrati potomke dinastije Petrović . To se nije dogodilo pri usvajanju novog grba i zastave CG usvojenih 2004.godine a to je simbol iz monarhističkog perioda . To se nije dogodilo ni 2006.godine pri obnovi svoje državnosti. Danas u podeljenom društvenom i političkom biću CG na pro Evropsku i pro Rusku orijentaciju nameće potrebu za Ustavotvornom skupštinom i akademskom raspravom uz konstruktivni dijalog koja bi trebalo da donese rešenje konsenzusom o nacionalnom pomirenju , proglašenju parlamnetarne monarhije i povratak dinastije Petrović na Cetinje u dvor Kralja Nikole u cilju kontinuiteta svoje autohtone tradicije kao jedno od rešenja za rešavanje duboke političke i institucionalne krize. Parlamentarne monarhije u Evropi ( Andora, ,Lihtenštajn, Luxsemburg, Monako, UK i Irska , Norveška, Švedska, Danska, Belgija , Holandija, Španija ) pored svih svojih problema predstavljaju stabilne demokratije, sa bruto domaćim proizvodima među najvišim u svetu, širokih građanskih sloboda i razvijene parlamentarne demokratije.