(ANALIZA) Izazovi političkog raspleta u Crnoj Gori

Politički fenomen protesta koje su pokrenuli predstavnici Vlade, premijer i neki ministri, a u njihovoj organizaciji aktivno učestvuju predstavnici dijela parlamentarne većine okupljeni u Demokratskoj Crnoj Gori, koja daje predsjednika parlamenta, te malobrojnoj političkoj organizaciji Marka Milačića, sve više postaju ekstremniji i netolerantniji u porukama koje se šalju. Jedan od uzroka je i malobrojan odziv građana, pa se pribjegava radikalnijoj retorici i otvorenom ratu sa kolegama iz demokratskih snaga, ne bi li se na taj način nadoknadio njihov bitan nedostatak. Jer, bez masovnijeg prisustva građana ciljevi protesta padaju u vodu i ostaju nerealizovani.

POSLIJE UDARA NA URU I SNP, POJAČANI NAPADI NA LEKIĆA I DF

Nakon žestokih napada i uvreda, otvorenog ‘’lova na izdajnike’’ iz URE I SNP-a vrlo brzo su se organizatori i pojedini govornici na protestima ostrvili na Demokratski front kao najjači subjekt parlamentarne većine i na lidera DEMOS-a Miodraga Lekića, koji uporno pokušavaju da smire tenzije i dijalogom dovedu do kompromisa, ljudskog i poštenog dogovora o prevazilasku teške političke krize. U poslednje vrijeme ne izostaju ni napadi na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Mnogi postavljaju pitanje šta je to uvezalo ovako heterogen sastav onih koji predvode proteste za ‘’očuvanje izborne volje’’, jer tu su i ‘’evroatlantisti’’ iz Bečićevih Demokrata, Milačić koji je spaljivao NATO zastave po crnogorskim trgovima, ministri Spajić i Milatović koji su prisutni i na LGBT paradama, osnivač srbijanskog ‘’Otpora’’ izvjesni Lečić, koji je kako smo saznali čak i zaposlen u Krivokapićevom kabinetu, onog istog ‘Otpora’’ koji je bio ispostava američkih tajnih službi i čiji su aktivisti obučeni za rušenje vlada širom svijeta. Šta to povezuje ovo društvo, jer ideologija i politički programi to sigurno nisu?

„DPS I DF SU ISTI; IZA SVEGA STOJE VUČIĆ I ĐUKANOVIĆ“

Nakon što je aktuelni premijer Krivokapić opet ponovio izanđalu tezu kako su DF i DPS dvije strane istog novčića, te dodao da mu je jedan ambasador kazao, nakon formiranja Vlade, da ima ‘’novčić koji neću moći da riješim, a pismo tog novčića je DPS, a glava DF“, postalo je jasno da cilj protestanata nije dogovor i izlazak iz krize, nego njeno produbljivanje.

Koprivica, potpredsjednik Demokrata, otvoreno je prozivao DF za ‘’ćutanje’’, a nije izostavio ni predsjednika Srbije, optužujući ga čak da on stoji iza izazivanja krize u Crnoj Gori, nazivajući ga ‘’diktatorom u Beogradu’’. Njegov kolega Šaranović nastavlja razrađivanje besmislene i netačne teze kako je DF ‘’iznenađujuće miran’’, iako je pojačana aktivnost lidera DF-a javna i svima vidljiva, a vođena samo sa jednim ciljem: rješenjem krize i pronalaskom rješenja za istu.

Sinoćnji odlazak Abazovića u Patrijaršiju Šaranović predstavlja kao odlazak kod predsjednika Vučića, čime se prevazilazi čak i niski drugosrbijanski kriterijumi, da bi sebi čak dozvolio luksuz da pokuša da ‘’posvađa’’ Patrijarha srpskog i Mitropolita Joanikija, citirajući poslednje saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske.

Iako su godinama gradili imidž ‘’pomiritelja’’, političara koji žele da grade najbolje odnose a nikako da ruše, Demokrate konstantnim napadom na našeg najbližeg komšiju, na zvaničnu Srbiju, otvaraju bespotreban front koji ne može Crnoj Gori i svim njenim građanima donijeti ništa dobro, a njima kao stranci samo sitnu, političku trenutnu korist. Produkovanje sukoba i pravljenje štete i državi i građanima Crne Gore, radi sticanja jeftinih političkih poena je ponašanje koje je sve, samo ne patriotsko i državničko. I to, ponavljamo, od stranke čiji lider vodi Parlament.

‘’Gdje su i šta rade gospoda Đukanović i Vučić?’’, pita se poslanik Demokrata, a dobronamjerni građani neka sami procijene koji je smisao ovakvih poruka, u trenutku kada su Krivokapićevi ‘’eksperti’’ jedni o drugima iznijeli najgore moguće optužbe.

OTPADNICI OD DF-a i SNP-a SU NAJGLASNIJI

Milačić, koji je u parlament ušao na leđima DF-a začuđen je predlogom DF-a o „tehničkoj vladi“, dodajući da ‘’djeluje zajednički sa SNP-om, da podržava Memorandum i da već javno obavlja razgovore sa Dritanom Abazovićem o modelu podrške i ulaska u tehničku vladu do koje može doći jedino rušenjem postojeće sa DPS-om, bez ikakvog uslovljavanja ovakve vlade vraćanjem mandata građanima i održavanjem novih izbora, otvoreno sumnjamo da je riječ o svjesnom političkom dogovoru koji za cilj ima rušenje izborne volje građana.’’

Iako je jasno izrečen stav DF-a da Tehnička vlada koju predlažu predviđa pripremu prvih fer i poštenih izbora i izlazak iz krize, da se mora izabrati i dogovoriti samo unutar aktuelne parlamentarne većine, Milačić tu akciju naziva ‘’bježanjem od izbora’’. Njegov funkcioner Stanić poručuje da je „u Crnoj Gori uvijek bilo ustaša, ali ih je bilo tri do četiri odsto i ništa više. To je bilo zbog toga što nikada nisu imali državnu podršku. Jedino su od Mila Đukanovića kao predsjednika Crne Gore i njegove vlade dobili podršku i ustaški pokret u Crnoj Gori narastao do neslućenih razmjera’’, da bi sinoć sa lova na ustaše, ničim izazvan poručio šefu poslaničkog kluba DF-a: „Dobri moj Slavene Radunoviću, nije onaj Memorandum čaj od nane nego dobro zapakovana i zabiberena čorba aktuelnoj Vladi Crne Gore i parlamentarnoj većini osvojenoj na poslednjim izborima’’, direktno optužujući DF da radi u interesu povratka DPS-a na vlast.

Interesantan momenat je da radikalni elementi i najglasniji protestanti, predstavljaju političke otpadnike od DF-a i SNP-a, koji su svoje poslaničke i odborničke mandate dobijali na listama tih saveza i stranaka, nerijetko ih otimajući i uzimajući za sebe, a da danas imaju smjelosti da najjače predstavnike demokratskih snaga optužuju za ‘’izdaju’’, ‘’ćutanje’’, „saradnju s DPS-om“, iako ničim nisu doprinijeli aktuelnom ‘’ratu’’ koji vode Krivokapićevi i Abazovićevi ‘’aksperti’’, pa i njih dvojica lično.

ZAKLJUČAK

Očigledno da u nedostatku kohezivne ideje i ideologije, ovaj aktuelni, ideološko šarenoliki “Protestantski savez“ veže samo Krivokapićeva vlast, ministarske i direktorske fotelje, očuvanje privilegija i pozicija moći. Uporni pozivi da se sa ‘’puškaranjem’’ hitno prestane i da se pristupi dijalogu koji bi doveo do poštenog dogovora, ne nailazi na odobravanje i razumijevanje kod Krivokapića, njegovih Demokrata, Milačića i njegovih stanića. Buka i bijes, lažne optužbe i paranoične konstrukcije, ekstremna retorika i poruke koje svakodnevno šalju može dovesti do teških posledica po stabilnost države- političku i društvenu. A u pitanje može dovesti i sve buduće razgovore, pregovore o formiranju bilo kakve vlasti u Crnoj Gori- lokalne ili državne.

Poslednji je čas da se “protestanti“ dozovu pameti, prestanu sa izazivanjem tenzija i produbljivanjem sukoba i krize, a osnivača ‘’Otpora’’ isprate iz Crne Gore, ako su im zaista ‘’pobjede’’ i ‘’mir’’, a ne ‘’podjele’’ i ‘’rat’’, ideje vodilje u političkom i javnom djelovanju.