Analiza američkog eksperta: Katnić je izdajnički lakrdijaš ili je “državni udar” izmišljena obmana
Gordon N. Bardoš, predsjednik SEERECON-a, firme za strateško savjetovanje i analizu političkog rizika u analizi piše da se za donošenje bilo kakvog zaključka o tome šta se moglo desiti u Crnoj Gori na dan izbora, prošle godine, mora uzeti u obzir novija istorija zemlje tj. priroda režima koji je decenijama na vlasti.
Bardoš navodi da se Đukanović toliko održao na vlasti zahvaljujući „izraženom osjećaju za kretanja političkih vjetrova (stranih i domaćih), i vještom kontrolisanju poluga moći u ovoj maloj zemlji“.
U analizi se podsjeća da je specijalni tužilac Milivoje Katnić nekoliko dana prije izbora otkrio „organizovano kriminalnu grupu“ koja je planirala „nezapamćeni užas“ na ulicama Podgorice, i da bi Crna Gora bila „zavijena u crno, kao nikad u istoriji”.
Bardoš se pita zašto Katnić, ako je otkrio tako opasni zavjeru, koja je, prema njegovim riječima uključivala do 500 ljudi, nije obavijestio ministra unutrašnjih poslova, ministarku odbrane, ili Savjet za nacionalnu bezbjednost zemlje. Čak je i meta zavjere, sam Đukanović, rekao da je za to čuo iz medija.
„Ili je specijalni tužilac opasno nekompetentni i izdajnički lakrdijaš ili je priča izmišljena obmana i nikad nije bilo nikakve prijetnje“, kaže Bardoš.
Iako je Katnić rekao da je navodna zavjera usmjeravana iz Srbije, on nije to podijelio sa srpskim kolegama niti je tražio njihovu saradnju da bi je osujetili. Kao još interesantnije se navodi to da je Katnić očigledno vodio tajnu operaciju nadzora „zavjerenika” u susjednoj, suverenoj državi, a Beograd se nije bunio. Reakcije beogradskih zvaničnika autor opisuje kao konfuzne i kontradiktorne.
Komična opera, a ne špijunaža
Bardoš piše da sumnju izazivaju i zavjerenici koje je uhapsio Katnić i da se prije mogu povezati sa komičnom operom nego sa špijunažom. Među njima su „keramičar, poljoprivrednik i taksista, krojač, muzičar, ribar, vozač hitne pomoći, penzionisani građevinski tehničar“. Kaže da je ova raznolika družina trebalo da sruši vladu koju brani 5000 obučenih policajaca i 2000 vojnika.
U analizi se navodi da se veći dio Katnićevog slučaja, kao i izlaganja Džona Mekejna u Senatu – zasniva na svjedočenju Saše Sinđelića, „fantazera sa istorijom mentalnih bolesti, čije je najveće dostignuće u životu bila krađa traktora i ubistvo njegovog vlasnika. Kao zanimljivo se navodi to što se Sinđelić brzo transformisao iz glavnog organizatora zavjere u svjedoka saradnika tužilaštva.
„Jedna od mnogih apsurdnih stvari koje je Sinđelić ‘otkrio’ tokom svjedočenja je da crnogorska proruska opozicija’ zapravo radi za zapadne obavještajne službe,“ piše Bardoš.
Sinđelić je rekao da su dva agenta GRU-a (ruske vojne obavještajne službe) Eduard Širokov i Vladimir Popov zatražili od njega da organizuje državni udar i obezbijedili mu novac i opremu. Širokov je navodno ranije službovao u Poljskoj, gde je otkriven kao špijun i prisiljen da napusti zemlju. Međutim, iako je razotkriven kao špijun i bio poznat zapadnim obavještajnim službama, ruske obavještajne službe su navodno odlučile da mu povjere, kako je u jednom medijskom izvještaju nazvan, „jedan od najsmjelijih primjera pokušaja Kremlja da potkopa evropske demokratije“.
Podsjeća da se GRU nije ni trudio da mu da novi identitet već je samo promijenio nekoliko slova u njegovom imenu tako da je Eduard Širokov postao Eduard Šišmakov.
Crnogorski zvaničnici tvrde da se dodatni „dokazi“ o ruskoj umiješanosti u zavjeru mogu vidjeti u prenosu novca iz Vestern uniona koji se nalazi u istoj ulici kao sjedište GRU-a u Moskvi na Sinđelićev račun u Beogradu.
„To bi trebalo da nas ubijedi da za finansiranje rušenja strane vlade i atentat na lidera države, ruski obavještajni agenti neće uzeti novac iz crnog budžeta, već će poći do lokalne banke i čekati u redu da bi na šalteru obavili transfer kojem je lako ući trag,“ kaže Bardoš. Dodaje da je Sinđelićevo svjedočenje puno drugih nedosljednosti, kontradiktornosti i vjerovatnog vrdanja.
Velimirović je komičan
Za drugog svjedoka optužbe, Mirka Velimirovića, Bardoš kaže da je ispao komičan i da je dao oprečne izjave o oružju koje je navodno trebalo da se koristi u atenatu na Đukanovića.
Bardoš dalje navodi da je jedan svjedok u junu 2017. pred odborom američkog Senata svjedočio da je bivši komandant srpske žandarmerije Bratislav Dikić priznao učešće u aferi.
„Dikić, zapravo, nije to učinio i uporno je negirao bilo kakvu krivicu u vezi sa takozvanom ‘zavjerom’. Činjenica da je Dikić, koji boluje od karcinoma, prisiljen da pati tokom ovog postupka, čini ovu farsu još odvratnijom“.
Katnić osporava svoju verziju
Američki ekspert kaže da je Katnić vremenom počeo da osporava sopstvenu verziju događaja.
U februaru 2017. je tvrdio da ima dokaze da je ruska federalna služba bezbjednosti (FSB) bila uključena u navodni pokušaj puča, i da „znamo da iza ovoga stoje ruski državni organi.“ U oktobru 2017. je rekao da je jedinica komandosa GRU-a koja je trebalo da učestvuje u puču bila stacionirana na Zlatiboru. Međutim, u novembru je kazao da nikada nije tvrdio da ruska vlada stoji iza navodne zavjere.
Tužilac je takođe priznao da su transkripti navodnih komunikacija zavjerenika „netačni“ ili samo „polu-tačni“, ističe Bardoš.
(vijesti.me)