Amerika živi od pozajmljenog novca

Amerika živi od pozajmljenog novca, navodi se u uredničkom komentaru „Njujork tajmsa“, ističući da se SAD trenutno zadužuju ne bi li ispunile osnovne i tekuće obaveze – što postaje neodrživo.

„Kongresna kancelarija za budžet predviđa da će tokom naredne decenije godišnji deficiti federalnog budžeta u prosjeku biti oko dvije milijarde dolara godišnje, na 25,4 milijarde dolara duga koji vlada već duguje investitorima“, navodi „Njujork tajms“.

Opisujući koliko je zaduživanje skupo, list dodaje da sve veći udeo federalnog prihoda, novca koji bi mogao da se koristi u korist američkog naroda, ide na kamate investitorima koji kupuju državne obveznice. Umjesto da prikuplja poreze od bogatih, američka vlada praktično bogatima plaća kako bi pozajmljivala njihov novac.

„Do 2029. godine vlada će na godišnjem nivou trošiti više na kamate nego na nacionalnu odbranu, navodi Kongresna kancelarija za budžet . Do 2033. godine, plaćanje kamata će se izjednačiti sa iznosom 3,6 procenata nacionalnog ekonomskog proizvoda“, najavljuje „Njujork tajms“.

Era niskih kamata je završena, a troškovi života od pozajmljenog novca rastu. Imperativ je da lideri nacije zacrtaju novi kurs, ističe ovaj list, dodajući da dogovor za podizanje plafona duga ipak nije nikakav značajan početak, iako su demokrate pristale na skromno smanjenje potrošnje, a republikanci odbili da razmotre bilo kakve mere za povećanje prihoda.

„Prije sporazuma, CBO je predvidio da će dug dostići otprilike 46,7 biliona dolara 2033. Nakon dogovora, prognoza je da će ukupan iznos biti samo neznatno manji, odnosno 45,2 biliona dolara. To bi iznosilo 115 odsto godišnje ekonomske proizvodnje zemlje, što je najviši nivo  koji je zabelježen“, otkriva „Njujork tajms“ podsjećajući da su obe strane ustvrdile da razumiju da su potrebne krupnije promjene.

Teško je, međutim, takva obećanja ozbiljno shvatiti, ukazuje urednički kolegijum lista, podsjećajući da su republikanci, kad god su mogli donosili poreske olakšice zbog kojih je potrebno više pozajmljivanja, dok su demokrate bile skeptične prema pozivima na smanjenje potrošnje zato što se predviđanja strašnih posljedica nisu ostvarila. Uz to, kako medij dodaje, svaki njihov pristanak na smanjenje potrošnje, stvarao je prostor rivalima da opravdaju još jednu rundu smanjenja poreza.

Plafon duga zapravo je stvoren kako bi olakšao pozajmljivanje, nakon što se, tokom Prvog svetskog rata, Kongres umorio od odobravanja svake nove runde obveznica, i trezoru dao dozvolu da pozajmi do određenog limita.

„Njegova trenutna upotreba, kao sredstva kojim republikanci iznuđuju smanjenje potrošnje od demokrata prijetnjom da će naciju gurnuti u neizmirivanje obaveza, još je manje produktivna. Veće promjene će se desiti samo ako obe političke stranke budu voljni učesnici“, ukazuje „Njujork tajms“.

Kolegijum lista tvrdi da je neophodno eliminisanje gornje granice duga prije 2025. godine .

„Svaki dogovor će na kraju zahtijevati kombinaciju povećanja prihoda i smanjene potrošnje. I obije strane će morati da naprave kompromis: republikanci moraju da prihvate neophodnost naplate onoga što vlada duguje i nametanja poreza bogatima. Demokrate moraju prepoznati da treba razgovarati o promjenama u socijalnom osiguranju i sistemu ‘Mediker’, koji su glavni pokretači rasta federalne potrošnje u budućnosti“, zaključuje „Njujork tajms“, navodeći da nedonošenje ovakvih odluka postaje sve skuplje.